Evanđelje dana za srijedu, 21. kolovoza 2024. godine: Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? (Matej 20, 1-16a)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« (Matej 20, 1-16a)
Evanđelje dana – komentar
Prispodoba o radnicima u vinogradu govori o 9. (i 10.) zapovijedi. U vrlo stvarnom smislu ova prispodoba govori o žudnji, iako se to možda ne uočava kada je prvi put čitamo. Žudimo za onim što Bog odluči dati drugima. Prispodoba je u biti razrađena alegorija. Pozvani smo vidjeti sebe u priči, a zatim je primijeniti na sebe. Plaća o kojoj je riječ (čak i u trenutku kada je Isus prvi put ispričao prispodobu) nije stvarna dnevnica za vinogradarske radnike, već oprost i spasenje za vjernike. Ne trebamo doslovno biti radnici u vinogradu, budući da smo svi mi suradnici u Kraljevstvu (1. Korinćanima 3, 9).
Poanta ovdje nije nužno da drugi ljudi primaju blagoslove od Boga koje mi ne primamo – da oni dobivaju više ili bolje ili ljepše darove od Boga. Problem je što dobivaju isto što i mi; a oni to ne zaslužuju, zar ne? Oni su manje vrijedni, ili su godinama poslije nas uzvjerovali u Boga; jednostavno, gori su grešnici. Oni ne zaslužuju isto što i mi, zar ne?
Imamo tendenciju, kao što prispodoba prikladno ilustrira, žudjeti i biti ogorčeni na ono što drugi po milosti dobivaju od Boga. Vlasnik vinograda pita one koji su za njega najduže i (valjda) najteže radili: “Zar ne smijem s onim što mi pripada činiti što želim? Ili ste zavidni jer sam velikodušan?” Poanta je u tome da Bog svoju milost, milosrđe i oproštenje može dati onako kako On smatra prikladnim.
Kao izravna posljedica ovoga, žudimo za Božjom moći da oprosti i Božjom kontrolom nad time kome je oprošteno i kako. Prispodoba o radnicima u vinogradu govori o našoj frustraciji Božjom milošću koja se ne odnosi na nas, već na druge.
Drugo, prispodoba o radnicima u vinogradu govori o prvom i posljednjem. Sama prispodoba pokazuje obrat očekivanja – “posljednji će biti prvi i prvi će biti posljednji”; ovo nije samo sažetak prispodobe, već kritički aspekt novozavjetne teologije.
PROČITAJTE: Što je Isus mislio kad je rekao da će prvi biti posljednji, a posljednji prvi?
Obratite pažnju na tijek pripovijesti dok radnici dobivaju naknadu za svoj rad: Kad je pala večer, vlasnik vinograda reče svom upravitelju: “Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.” Svaki je od njih primio uobičajenu dnevnicu. Kad su prvi došli, mislili su da će dobiti više. I kad nisu dobili povišicu, gunđali su protiv zemljoposjednika govoreći: “Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.”
Ovaj element parabole je preuzet u drugim evanđeljima i u Otkrivenju; ovaj skandalozni obrat očekivanja, našeg osjećaja za pravdu, pa čak i naših nada, središnji je dio Novog zavjeta. Tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima sluga (Marko 9, 35). Svi smo jednaki primatelji Božjih darova.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Oče nebeski, oprosti što se ponekad ponašam poput nezahvalnih vinogradara i mislim da od Tebe zaslužujem puno više milosti nego neki drugi vjernici. Sve što imam dar je od Tebe, i ono najvažnije, spasio si me od vječne propasti. Hvala na Tvojoj milosti koja je nova svakoga dana. Neka je još mnogi iskuse za života. Amen!
