Evanđelje dana za četvrtak, 9. siječnja 2025. godine: Vidješe ga kako hodi po moru. (Marko 6, 45-52)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Isus nahrani pet tisuća ljudi, odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. (Marko 6, 45-52)
Evanđelje dana – komentar
Tekst kaže da je Isus prisilio učenike da uđu u čamac. Nije učenicima dao izbor. Prisilio ih je da uđu u čamac i ostave ga samog s mnoštvom.
Zašto nije dao učenicima da ostanu i pomognu mu s ovim mnoštvom? Uostalom, mnoštvo je ogromno. Ima 5000 muškaraca i vjerojatno toliko žena i djece. Slijedili su Isusa do ovog usamljenog mjesta. Učenici su bili ti koji su htjeli da se Isus riješi mnoštva prije velikog čuda hranjenja. Tek nakon što je nahranio ovo mnoštvo, Isus otpušta sve: mnoštvo i učenike.
Nije beznačajno da se Isus povlači na planinu dok je svoje učenike poslao u bijesni kaos mora. Planina u Matejevu evanđelju mjesto je susreta s Bogom i slušanja navještaja o Božjem slavnom kraljevstvu. Poput Mojsija, Isus se sam penje na planinu radi susreta s Ocem.
Isus ostaje na gori moliti. Dvaput pisac navodi da je Isus sam. Dok sam razgovara s Ocem, učenici se nalaze u situaciji opasnoj po život.
Učenici su udaljeni mnogo stadija od kopna, a čamac udaraju – ili, doslovnije, muče – valovi. Situacija podsjeća na Isusovo smirivanje mora u Mateju 8, 23-27. U toj priči Isus je uveo učenike u lađu i ostao s njima, iako je spavao. Kad je nastala oluja i valovi prekrili lađu, učenici su povikali: “Spasi, Gospodine, pogibosmo!” (8, 25). Isus pita: “Zašto se bojite, vi malovjerni?” Zatim prekorava vjetar, a priča završava čudom učenika: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” (8, 27).
U našem odlomku ovog dana, međutim, učenici nemaju priliku probuditi Isusa. Isusa nema. Oni se neko vrijeme bore održati na površini. No, Isus se ukazuje u ranim jutarnjim satima (3 ujutro do 6 ujutro), dok je još mrak.
Učenici u početku ne prepoznaju Isusa usred kaosa. Satima su sami s prijetećim valovima. Vjerojatno su umorni. Usred ove krize, kada su njihove zalihe energije potrošene, Isus im se otkriva.
Preko njihovih krikova straha, Isus ih poziva: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”. Isus se otkriva – ne samo kao Isus, njihov učitelj, već kao “JA JESAM“. Isusove riječi odražavaju Božje ime.
Posljednji put kad je Isus otkrio svoju moć nad kaosom mora, učinio je to unutar granica čamca. Već tada je njegova moć zbunila učenike. Sada pokazuje svoju moć time što hoda po vodi.
Da Isus nije prisilio učenike da krenu na ovo neizvjesno putovanje, propustili bi priliku vidjeti živoga Boga u svojoj sredini.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, Ti si Svemoguć i to vidimo na ovom predivnom primjeru gdje imaš vlast nad prirodnim silama. Ono što je najvažnije, otkrio si učenicima i nama da si Bog koji je uvijek s nama. Dok prolazimo kroz životne oluje, ne trebamo se plašiti valova jer se brineš za nas. Hvala Ti, amen!
