Evanđelje dana za srijedu, 20. studenoga 2024. godine: “Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.” (Luka 19, 11-28)
Čitanje Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mina i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mina donije deset mina.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mina je tvoja, gospodaru, donijela pet mina.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mine. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega minu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mina!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Evanđelje dana – komentar
Ova prispodoba izričito pokazuje da su građani Božjeg kraljevstva odgovorni raditi prema Božjim ciljevima i namjerama. U ovoj prispodobi kralj izravno govori svojim slugama što od njih očekuje – da ulože njegov novac. Ovaj specifični poziv ili zapovijed jasno daje do znanja da propovijedanje, ozdravljenje i evangelizacija (pozivi apostola) nisu jedine stvari na koje Bog poziva ljude. Poanta je u tome da priznavanje Isusa kao kralja zahtijeva rad prema njegovim ciljevima u kojem god području rada radili.
Gledano u tom svjetlu, prispodoba sugerira da ako odlučimo prihvatiti Isusa kao kralja, moramo očekivati da ćemo voditi riskantan život. Sluge koji su uložili gospodarev novac suočeni su s rizikom da budu napadnuti od strane onih oko sebe koji su odbacili gospodarev autoritet. I suočili su se s rizikom da razočaraju svog gospodara ulaganjem koje bi moglo izgubiti novac. Čak ih i njihov uspjeh izlaže riziku.
Sada kada su okusili uspjeh i promaknuti, riskiraju postati pohlepni za moći. Suočeni su s rizikom da će njihova sljedeća ulaganja — koja će uključivati mnogo veće iznose — propasti i izložiti ih mnogo težim posljedicama.
Ni neuspjeh ni uspjeh nisu sigurni u ovoj prispodobi, niti na današnjem radnom mjestu. Primamljivo je sagnuti se u zaklon i tražiti siguran način prilagođavanja sustavu dok čekate da stvari krenu na bolje. Ali saginjanje (statičnost) radi zaklona jedina je radnja koju Isus osuđuje u prispodobi. Sluga koji pokušava izbjeći rizik ističe se kao nevjeran.
Nije nam rečeno što bi se dogodilo da su druga dvojica slugu izgubila novac na svojim ulaganjima, ali implicira se da su sva ulaganja učinjena u vjernom služenju Bogu njemu ugodna, bez obzira postižu li namjeravanu isplatu ili ne.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Dragi Gospodine, svjesni smo da smo i mi od Tebe dobili povjerene talente (mine) s kojima trebamo raditi. Ne dopusti nam da se ulijenimo bojeći se drugih, niti da prestanemo raditi za dobrobit Tvog kraljevstva. Daj da upotrijebimo svoje talente Tebi na slavu i zadovoljstvo! Upotrijebi nas u svemu što imamo i jesmo. U Isusovo ime, amen.
