Evanđelje dana za nedjelju, 26. studenoga 2023. godine: Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih. (Matej 25, 31-46)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« (Matej 25, 31-46)
Evanđelje dana – komentar
Razvrstavanje ovaca i koza na kraju dana bila je uobičajena stočarska praksa jer je kozama trebalo nešto više zaštite od hladnoće nego ovcama. Kralj i Sudac Isus Krist će na kraju vremena razdvojiti duhovne ovce od duhovnih jaraca (koza).
Isus nam je ranije pokazao da je ljubav prema Bogu prva i najveća zapovijed, a da joj je druga vrlo slična: ljubav prema bližnjima. Da bismo obdržavali drugu zapovijed, moramo biti predani prvoj, tako da cijelog sebe – um, tijelo, srce, dušu, predamo Božjoj preobražavajućoj ljubavi. Bog koji je Ljubav omogućuje nam da ljubimo i druge.
U našoj ljudskoj slabosti, kad smo u stanju prestati živjeti kao da je ljubav rijedak resurs koji bi nam mogao ponestati, u mogućnosti smo je “riskirati” na druge kroz djela milosrđa – upravo ova djela koja Isus navodi bit će dio konačna presuda.
Nahraniti nekoga tko je gladan, napojiti nekoga tko je žedan, učiniti da se netko osjeća dobrodošlim, posjetiti bolesne ili zatvorene. To su djela ljubaznosti koja nekome govore da je netko važan i vrijedan ljubavi.
U retku 34, Isus sve to povezuje. Oni koji žive tako su Njegovi istinski sljedbenici i “blagoslovljeni od moga Oca će baštiniti primljeno kraljevstvo” pripremljeno za njih od prije početka vremena.
Bog nas je blagoslovio milosrđem, a kada vjerujemo da je to istina, bit ćemo sve milosrdni poput Boga. Ljubimo (Boga i druge) jer je Bog prvi ljubio nas.
I ne samo to, bit ćemo sve milosrdniji u nasljedovanju Isusa Krista koji o Sebi nije imao preveliko mišljenje niti je bio uobražen, već je postao sluga koji služi obzira na priznanje i nagradu.
Biti pun ljubavi i ljubazan, suosjećajan i milosrdan, može toliko postati ono što jesmo da ćemo zaboraviti da radimo nešto izvanredno u našem svijetu prepunom mržnje. Pitat ćemo Isusa: “Kada smo ti činili te službe?” jer će dijeljenje ljubavi, predanost suosjećanju, biti toliko prirodno da nećemo razmišljati o njihovim vječnim posljedicama.
To je mali šok za sustav! Ideja da se dvije najveće zapovijedi mogu tako temeljito integrirati u naše živote da ih Bog vidi kao jednu! Isus to opisuje kao pravednost (stih 46), ponovno proširujući naš opseg od osobnog morala do društvene pravde.
Alternativa tome nije lijepa. Isus to opisuje kao “prokleto” stanje u stihu 41, ono koje opisuje đavla i njegove sluge – sve one koji su odbili prihvatiti milostivu Božju ljubav i djelovali su u svom životu suprotno Božjoj volji.
Vjera je temelj našeg odnosa s Bogom, no mora biti potvrđena djelima prema drugima, osobito prema gladnima, žednima, progonjenima, bolesnima i zatvorenima oko nas. Spasonosna vjera u Boga otvara oči za potrebite! Ne možemo reći da vjerujemo u Boga ako naš život to ne potvrđuje djelima milosrđa i ljubavi prema “malenima”, kako ih Isus opisuje.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, pomozi mi da ljubim svaku osobu koju sretnem te posebno pomažem onima kojima je pomoć najpotrebnija. Neka ih sve približi Tebi – neka upoznaju Tebe koji si Istina koja oslobađa. Neka se u ovim teškim vremenima još mnogi okrenu Tebi i spase od vječnih muka. Amen!
