Evanđelje dana za subotu, 8. lipnja 2024. godine: Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ. (Luka 2, 41-52)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. (Luka 2, 41-52)
Evanđelje dana – komentar
Iako Sveto pismo ne pruža puno podataka o prvih trideset godina Isusova života, Luka bilježi jedan događaj koji se zbio kada je On imao dvanaest godina. Luka uključuje ovaj događaj kako bi pokazao da su se već u mladosti proročanstva o Isusu i očekivanju za Njega kao Mesiju ostvarivala.
Josip i Marija su išli u Jeruzalem za blagdan Pashe, koji obilježava izbavljenje Izraela iz ropstva u Egiptu smrću svih prvorođenih sinova. Sa slikom Pashe, Luka ponovno podiže židovsko očekivanje za Otkupitelja koji će izbaviti Izrael, i od grijeha i od rimske okupacije. Ta Pasha je bila kada je Isus imao dvanaest godina. Osim ovog događaja i njegova rođenja, obrezivanja i blagoslova u 2, 1-38, ne znamo ništa drugo o prvih trideset godina Isusova života. To što Isus ima dvanaest godina značajno je u svjetlu onoga što slijedi. Općenito, u dobi od dvanaest do četrnaest godina mladi židovski muškarci započeli su svoju formalnu obuku u sinagogi.
Josip i Marija otišli su s Isusom u Jeruzalem prema običaju blagdana. Od Židova se očekivalo da idu u Jeruzalem tri puta godišnje, za Blagdan beskvasnih kruhova (koji počinje Pashom), Blagdan sedmica i Blagdan sjenica (usp. Izlazak 34, 23). Blagdani igraju važnu ulogu u Novom zavjetu, jer se čini da Bog često čini nešto važno kada se veliki broj Židova okupi u Jeruzalemu. To je omogućilo Bogu da širi poruku ili pokaže znak velikom broju ljudi.
Roditelji traže Isusa
Tijekom tjedna Pashe vjerske su vođe održavale svoje javne rasprave u dvorištima hrama. Da su Josip, Marija i Isus ostali u Jeruzalemu svih sedam dana blagdana, Isus ne bi mogao ostati i sudjelovati u takvim raspravama. Dakle, Josip i Marija su vjerojatno otišli trećeg ili četvrtog dana. Dječak Isus se ipak zadržao u Jeruzalemu. A Josip i njegova majka to nisu znali. Putovanje od Jeruzalema do Nazareta trajalo je tri ili četiri dana. Nakon završetka prvoga dana putovanja Josip i Marija tražili su Isusa među svojom rodbinom i znancima. Kada nisu uspjeli pronaći Isusa, vratili su se u Jeruzalem tražeći ga. Stih 45. gotovo sigurno skriva mahnitu zabrinutost koju su Josip i Marija osjećali u potrazi za Isusom. Dobili su odgovornost da podučavaju, odgajaju i štite obećanog Mesiju, a sada su Ga izgubili.
Trebala su im tri dana da ga pronađu, a kada su konačno pronašli Isusa, On je bio u hramu. Ovo je posljednje mjesto u kojem prosječni roditelj očekuje da će pronaći svog dvanaestogodišnjeg sina, ali tu su pronašli Isusa.
Luka također bilježi što je Isus radio u hramu. On je sjedio posred učitelja, slušao ih i postavljao im pitanja. To ne sugerira da Isus drži predavanja ili poučava vjerske vođe. Umjesto toga, to jednostavno pokazuje da je bio potpuno angažiran u teološkim raspravama učitelja. Oni koji su čuli Isusa bili su zadivljeni njegovim odgovorima. Čak se i njegovi roditelji zapanjiše kada vidješe da Isus tako inteligentno sudjeluje u raspravi s onima koji su daleko stariji od njega. Njegova je majka ipak iskazala svoju nagomilanu zabrinutost. U svakom slučaju, ponovno su bili zajedno i mogli su se vratiti u Nazaret.
U 52. stihu prikazuje se Isusova prava ljudskost i uobičajeni rast našega Gospodina: duševni rast (napredovaše u mudrosti), tjelesni rast (u stasu), duhovni rast (u milosti s Bogom) i društveni rast (u milosti s ljudima).
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Nebeski Oče, znaš da ponekad zanemarim stvari koje su važne za moj duhovni rast. Nekad zaboravim moliti, nekad zanemarim čitanje Tvoje Riječi … Pomozi da, poput Tvoga Sina, odlazim u crkvu slušati Tvoju Riječ, ali i da svakodnevno provodim vrijeme u Riječi. Oprosti mi sva iskustva duhovne lijenosti i potakni me da težim izrasti u osobu kakva Ti želiš da budem. Amen!
