Evanđelje dana za petak, 31. svibnja 2024. godine: Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? (Luka 1, 39-56)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. (Luka 1, 39-56)
Evanđelje dana – komentar
Nije nam rečeno zašto se Marija zaputila posjetiti Elizabetu, no čim Elizabeta začu Marijin glas, poskoči dijete u njezinoj utrobi – tajnovit, nekontroliran odgovor nerođena preteče na dolazak nerođena Mesije. I ispuni se Elizabeta Duhom Svetim, tj. on je preuzeo nadzor nad njom upravljajući njezinim govorom i postupcima.
Nadalje, po Duhu zna tko će biti Marijino dijete. Njezino će se proročanstvo uskoro ispuniti kada njezin vlastiti sin pripremi put za Gospodina. Govoreći s osobitim nadahnućem, Elizabeta je Mariju pozdravila kao “majku Gospodina mojega”. U njezinu srcu nije bilo ni traga ljubomori; samo radost i veselje jer će nerođeno dijete biti njezin Gospodin. Marija je bila blagoslovljena među ženama po tome što joj je dana povlastica da rodi Mesiju. Plod njezine utrobe je blagoslovljen zato što je on Gospodin i Spasitelj. Biblija nikada ne govori o Mariji kao o “Majci Božjoj”. Iako je točno da je bila Isusova majka, a Isus je Bog, ipak je s doktrinalnog stajališta apsurdno govoriti da Bog ima majku. Isus je postojao oduvijek.
Kad je Marija počela govoriti, Elizabeta je ukazala na naoko instiktivno uzbuđenje njezina nerođena djeteta. Zatim je uvjerila Mariju da će se njezina vjera izobilno nagraditi. Njezina očekivanja će se ispuniti. Nije zaludu vjerovala. Njezino će se dijete roditi kao što je obećano. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
U nastavku Marija veliča Boga. Njezina prekrasna pjesma hvale obično se naziva Magnificat, od latinskog za “veliča“.
Marija veliča Gospodina, naviještajući Božju veličinu i radujući se Bogu kao Spasitelju. Ona počinje s Božjim djelima u svom vlastitom životu, jer je Svesilni, odabravši je za majku Mesije, doista učinio velike stvari za nju. Elizabeta ju je upravo dočekala i počastila, rekavši: “Blažena ti što povjerova”. Sada sa strahopoštovanjem prepoznaje da će je ne samo Elizabeta nego sve generacije zvati blaženom.
Marija je blagoslovljena zato što ju je Bog odabrao za majku Mesije, ali što to u praksi znači za nju? Ona nije iz obitelji koja si može priuštiti skupu hranu ili odjeću. Ona je nitko, seljanka iz malog sela. Njezini prijatelji i susjedi vide je kao sramotu jer je neudata i trudna (vidi Josipovu početnu reakciju na njezinu trudnoću u Mateju 1, 19). Unatoč svemu tome, Marija hvali Boga što ju je blagoslovio.
Njezino slavljenje snažne Božje ruke podsjeća na Haninu pjesmu u 1. Samuelovoj 2, 1–10. Kao i Marija, Hana je doživjela čudesnu trudnoću. Kao i Marijin sin, Hanin sin Samuel govorio je Božju Riječ. I Hana i Marija hvale Boga što je preokrenuo društvene strukture, srušivši moćne i podigavši nemoćne.
U Marijinom hvalospjevu vidimo Boga koji nas ljubi takve kakvi jesmo, ali nas ne ostavlja takvima kakvi jesmo. Zakej nam, na primjer, pokazuje Božju spasonosnu ljubav na djelu. Kao poreznik, Zakej je bogat, ali je i prezren od ljudi. Kada se Isus pozove na večeru u Zakejevu kuću, Zakej biva duboko promijenjen. Pogled mu je preusmjeren s njega samog prema Isusu. On više ne vidi samo svoje potrebe i želje. Sada vidi one koje je povrijedio u svojoj potrazi za novcem i sigurnošću. Isus ga oslobađa. Spasenje je došlo u njegovu kuću (Luka 19, 9).
Na posljetku, Marija je veličala Gospodina zbog njegove vjernosti Izraelu u održanju obećanja što ih je dao Abrahamu i potomstvu njegovu. Ostavši s Elizabetom oko tri mjeseca, Marija se vrati svojoj kući u Nazaret. Još nije bila udana i sigurno je bila predmet sumnje i kleveta u susjedstvu.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Dragi Bože, hvala na primjerima ljudi koji su Ti ugodili svojom vjerom. I od Elizabete i od Marije možemo puno naučiti. Obje su vjerovale Tvojim obećanjima. I bile su blagoslovljene. Bože, poput onog oca, koji je došao Isusu da mu iscijeli opsjednutog sina, želim reći: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!” Oprosti mi što dopustim da moja sumnja i okolnosti ometaju moju poslušnost i vjernost Tebi. Želim izvršavati Tvoje svete zapovijedi i pomozi da s vjerom odgovorim na Tvoja obećanja u Riječi. U Isusovo ime, amen.
