Evanđelje dana za petak, 7. travnja 2023. godine: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! (Luka 23, 44-48)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.
Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik! I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
Evanđelje dana – komentar
Isus visi na križu, visi između neba i zemlje. Njegova životna snaga istječe iz njega, i visi ovdje posljednja tri sata. Oprašta svojim neprijateljima (Luka 23, 34). Obećava raj razbojniku koji umire pokraj njega.
Bilo je oko 9:00 sati kada je Isus bio razapet, kaže nam Marko (Marko 15, 25), ali u podne se tama spustila na cijelu zemlju. Ali što znači tama? Koji je njezin značaj? Pisci evanđelja nam to ne govore, ali može simbolizirati vladavinu moralne tame. Tama je u Lukinom evanđelju simbol neznanja, duhovnog sljepila i zla (1, 79; 11, 34). Ali može predstavljati Očev gnjev zbog načina na koji se postupa s njegovim jedinorođenim Sinom. Ne mogu ne prisjetiti se strašnog Izaijinog proročanstva:
Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. (Izaija 13, 9-11)
Ali Luka izvješćuje o još jednom nevjerojatnom fenomenu:
“Hramska se zavjesa razdrije po sredini.”
Što to znači? Pisci evanđelja nam to ne govore. Ali može značiti: otvaranje puta između ljudi i same Božje prisutnosti, što je omogućeno Kristovim otkupljenjem na križu.
Nadalje, Luka izostavlja nekoliko od sedam posljednjih riječi i završava svoj izvještaj Isusovom posljednjom izrekom:
“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
Primijetite glasan glas, što se ne bi očekivalo od iscrpljenog čovjeka koji će umrijeti. Ali čini se da je Isus odlučio da se njegove riječi čuju. Isus predaje svoj ljudski život svom Ocu koji mu ga je dao prije 33 godine. Tako završava ljudski život Isusa, Sina Božjeg, Sina Čovječjeg, Kralja kraljeva i Gospodara gospodara, koji se vraća u Očevu prisutnost.
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. (Filipljanima 2, 6-10)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, hvala Ti što si podnio tešku muku i što si umro umjesto mene. Vjerujem da sam po vjeri u Tvoje dovršeno djelo na križu izmiren s Ocem i da sam baštinik vječnog života. Pomozi da još mnogima izgubljenima posvjedočim kakvog sam Spasitelja pronašao i od čega si me oslobodio. Amen!
