Evanđelje dana za petak, 22. ožujka 2024. godine: Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. (Ivan 10, 31-42)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’
Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«
Mnogi ondje povjerovaše u njega. (Ivan 10, 31-42)
Evanđelje dana – komentar
Židovi su na najotvoreniji način shvatili da Isus za sebe govori da je Bog. Stoga pograbiše kamenje da bi ga kamenovali. Prije nego što su mogli na njega baciti kamenje, Isus ih je podsjetio na mnoga dobra djela koja je učinio po zapovijedi svoga Oca. Zatim ih je upitao koje ih je od tih djela razljutilo da ga žele kamenovati.
Židovi su zanijekali da ga hoće ubiti zbog nekog od njegovih čudesa. Naprotiv, htjeli su ga kamenovati zato što su smatrali da govori hulu, tvrdeći za se da je jednak s Bogom Ocem. Ali Isusa je posvetio Bog Otac od vječnosti da bude Spasitelj svijeta i poslan je na svijet s Neba, gdje je oduvijek boravio sa svojim Ocem. Zato Isus ima sva prava tvrditi da je jednak Bogu. Nije hulio kad je rekao da je Sin Božji, jednak Ocu. Sami su Židovi koristili riječ “bogovi” za pokvarene ljude koji su bili samo Božji predstavnici ili suci. Koliko bi više on mogao polagati pravo na to ime jer je doista bio i jest Bog.
Spasitelj se još jednom pozvao na čudesa koja je činio kao dokaz svog božanskog poslanja. Obratite pozornost, međutim, na izraz “djela Oca svoga”. Sama po sebi, čudesa nisu dokaz da je netko Bog. U Bibliji čitamo o zlim bićima koja katkada imaju moć činiti čudesa. Ali Gospodinova su čudesa bila djela njegova Oca. Ona su na dva načina dokazala da je on Mesija: 1. to su bila čudesa za koja je u Starom zavjetu predskazano da će ih Mesija činiti; 2. to su bila čudesa smilovanja i sućuti.
Židovi su opet shvatili da je Gospodin Isus, umjesto da ih zaniječe, samo još snažnije iznio svoje prijašnje tvrdnje. Zato su ga još jednom pokušali uhititi, ali im je još jednom izmaknuo, otišavši na isto mjesto gdje je započeo svoje javno poslanje. (William MacDonald: “Komentar Novoga zavjeta”)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, želim ostatak života proživjeti za Tebe i posvjedočiti drugima da si moj Spasitelj. Hvala što me Tvoj Duh u tome podupire. Sačuvaj me od mlake vjere i plitkog učeništva. Neka svako moje djelo svjedoči za Tvoju slavu i za dobrobit Evanđelja. Amen.
