Evanđelje dana za četvrtak, 28. ožujka 2024. godine: Do kraja ih je ljubio (Ivan 13, 1-15)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« (Ivan 13, 1-15)
Evanđelje dana – komentar
Na ovaj Veliki četvrtak slušamo Ivanov izvještaj o pranju nogu. Ivanovo evanđelje počinje tmurno. Ivan kaže da je Isus znao da je “došao njegov čas” i da će uskoro njegov život biti ispunjen izdajom, nemirom, boli i smrću.
Tada Isus čini nešto neočekivano. Ustaje od stola, skida svoju gornju haljinu i ulijeva vodu u praonik. Zatim klekne i svakom učeniku pere prljave noge. Kada Isus dođe Petru, Petar protestira. Pita Isusa: “Zar ti da meni pereš noge?” Isus je sada poučio Petra da ono što će učiniti sadrži duhovno značenje. Pranje nogu je simboliziralo određenu vrst duhovnog pranja. Dok hodaju svijetom kršćani se donekle uprljaju (slušanje prostih riječi, gledanje onoga što nije sveto, rad s nevjernicima …) i zato se stalno moraju čistiti. To se čišćenje, dakle, obavlja vodom Riječi. Dok čitamo i proučavamo Bibliju, dok slušamo kad se iz nje propovijeda i o njoj razgovaramo, otkrivamo kako nas čisti od zlih vanjskih utjecaja.
Petar je sada otišao u drugu krajnost. Minutu prije je govorio: “Nikada.”, a sada je rekao: “Cijeloga me operi.” Na povratku s javnog kupališta, čovjeku se noge uprljaju. Ne treba mu još jedno kupanje, netko mu treba samo oprati noge. “Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist!” Kupanje i pranje u praoniku nisu isto. Kupanje se odnosi na čišćenje koje se prima u trenutku čovjekova spasenja. Čišćenje od kazne grijeha kroz Kristovu krv događa se samo jedanput. Praonik govori o čišćenju od zagađenosti grijehom i mora se obavljati neprestano kroz Riječ Božju. Kupanje je jedno, dok su pranja nogu brojna.
Isus im je dao primjer, praktičnu pouku o tome što trebaju jedan drugome činiti. Je li mislio da jedni drugima doslovno trebaju prati noge vodom? Je li time uvodio novi crkveni obred? Ne, značenje je duhovno. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Nebeski Oče, hvala što sam izmiren s Tobom po vjeri u dovršeno Isusovo djelo na križu. Hvala što si oprostio sve moje grijehe i učinio me baštinikom vječnoga života. Pomozi mi da vrijeme provodim u Tvojoj Riječi i da se njome hranim. Upravljaj moje korake na putu života i sačuvaj me od pada u bilo kakav grijeh. Amen!
Ovdje pročitajte i veliku molitvu na Veliki četvrtak.
