Ako želite emocionalno zdravlje, otvorite Psalme. Postoje tri glavne lekcije koje nas biblijski psalmi uče o emocionalnom zdravlju.
Psalmi su riznica biblijskih ushita. U stvari, mnoge pjesme slavljenja napisane su na temelju psalama.
Oslanjanje na psalme postoji i u tradicionalnijim ili liturgijskim crkvama. U zajednicama se mogu pjevati pjesme osmišljene na temelju Psalma 95 i Psalma 100. Redovnički pokreti kroz stoljeća pokušali su se moliti koristeći Psalme mjesečno, a u nekim situacijama i svakodnevno.
No, ljepota psalama ogleda se u tome što su oni više od resursa za bogoslužnih pjesama ili liturgijskih tekstova; psalmi su visceralna artikulacija cijelog spektra ljudskih osjećaja.
Od radovanja do tugovanja, od frustracije do duboke ljutnje, psalmi daju život emocijama ljudskog života. Naravno, zbog ovoga su neki stihovi teški za čitanje. Tko ne osjeća sućut kod čitanja stihova o glavama koje su razbijene o stijene?
No čak i takvi teški stihovi imaju instruktivnu narav; u njima otkrivamo ono kako psalmist smatra da je prirodno Bogu komunicirati emocije, iako su one ponekad izrečene na sirov i ružan način.
Psalmi nas mogu jako puno toga naučiti o emocionalnom zdravlju. Psalmi nam mogu otkriti kako biti vjeran čak i kada smo ispunjeni negativnim ili ružnim osjećajima. Postoje tri glavne lekcije koje nas psalmi uče o emocionalnom zdravlju.
1. Normalno je boriti se s nečime
Ne moramo ići daleko u Psalme kako bismo vidjeli da su oni rijetko kada pisani s pozicija mira i udobnosti. U stvari, drugi psalam nam opisuje narode i pojedince koji uzaludno kuju urote.
Mnogi od psalama opisuju osobne borbe pisaca. Borba je mogla biti zbog prisutnosti neprijatelja, urota opakih ili zbog tugovanja nad počinjenim grijesima. Bez obzira na razlog, psalmi nam pokazuju kako se osjećamo kada stvari u našim životima nisu dobre.
Uzmimo za primjer prvih nekoliko stihova iz Psalma 77 na primjer:
„Glasom svojim Bogu vapim, glas mi se Bogu diže i on me čuje. U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit` duša moja. Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.“ (Psalam 77, 2-5)
Iako ne znamo o čemu se točno ovdje radilo, ovi nam stihovi daju naznake da se pisac Psalma borio s nečime u svome životu. Nadalje, psalmist izgovara pitanja koja nastaju iz takvih borbi. Pitanja poput: „Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?“
Tko si od nas nije, s vremena na vrijeme, postavio takva pitanja? Tko nije bio u teškoj borbi i pritom otkrio da je vjera testirana do krajnjih granica, da se strpljenje približava kraju?
Pogrješno je vjerovati da vjernost Bogu znači da će naši životi uvijek biti ugodni i bezbrižni. Još je gore vjerovati da samo oni koji su slabe vjere prolaze kroz poteškoće u životu. To nije istina.
Psalmist nam predstavlja, na vrlo živ način, biblijsku istinu koja pokazuje da se čak i oni najsnažnije vjere ponekad bore s nečime. Borba protiv nečega, bilo da se radi o poteškoćama, neprijatelju ili čak našim vlastitim, ljudskim neuspjesima, ne pokazuje da smo slabi u vjeri. Borba je dio života i hoda u vjeri.
Najkraće rečeno: u redu je ne biti u redu.
2. Normalno je osjećati
Imate li Bibliju, u kojoj su različiti dijelovi označeni, kako biste ih mogli pročitati s obzirom na različita stanja u kojima se nalazite? Ako ste tužni, ljuti, zbunjeni ili frustrirani, označeni dijelovi Biblije ukazuju na određene stihove iz kojih onda dobivate utjehu od Boga.
Velika većina tih stihova pokazuju da se radi o Božjim obećanjima ili Božjem pozivu na ustrajnost. Iako su takvi stihovi vrijedni, u nekim situacijama, oni nas mogu navesti na pretpostavku da je reakcija u vjeri na neki negativan osjećaj jednostavno potiskivanje takvih osjećaja.
Na primjer, zamislite da se osjećate ljutito. Primjećujete to i posežete za svojim označenim stihovima iz Biblije, u potrazi za stihom koji bi bio najprikladniji za ovu situaciju. Bez sumnje, jedan od stihova bio bi i Efežanima 4, 26: „Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom.“ Možda bi bio i stih iz Jakovljeve poslanice 1, 20: „Jer srdžba čovječja ne čini pravde Božje.“ Vrlo vjerojatno, stih iz Psalama ne bi bio spomenut.
Poanta u ovome jest: stihovi koje čitamo kada se osjećamo ljutito, rijetko kada uopće govore o tome da je taj osjećaj normalan.
Prečesto ti stihovi nam pokazuju kako je ljutnja suprotna življenju u vjeri. To nam može dati dojam da je odgovor u vjeri na osjećaj ljutnje, jest da ne osjećamo ljutnju! Dobivamo dojmove da je pogrješno osjećati se ljutito i da je pogrješno općenito osjećati bilo što. Zbog toga, ignoriramo ili zanemarujemo naše osjećaje.
No sve što ovo čini jest da stvara osjećaje srama i krivnje, jer se ”ispod površine” i dalje osjećamo ljutito.
Ljutnja je ljudski osjećaj, kao i svaki drugi i normalno je da ju osjećamo. Nadalje, naša ljutnja, može biti prikladan odgovor s obzirom na situaciju s kojom se suočavamo. Čak je i Isus bio ljut, tužan i frustriran. Osjećaji su uvijek dobri. Oni nas ponekad mogu pogrješno usmjeriti i ponekad možemo pogrješno djelovati s obzirom na osjećaje, ali osjećaji sami po sebi nisu pogrješni.
Kada poričemo svoje osjećaje, dopuštamo da se gnoje unutar nas samih. Možemo sami sebi lagati da smo se obračunali s time što nas je mučilo, no sve što smo učinili jest da smo zažmirili na dubinu problema, koji se nalazi u našem srcu i duši.
Psalmi nam daju ”dopuštenje” za to da naše osjećaje slobodno izrazimo Bogu. Imamo slobodu osjećati, osjećati duboko, strastveno i visceralno.
3. Normalno je izraziti ljutnju
Psalmi su često puta prikaz dubokih emocija koje svatko od nas osjeća. Tuga, frustracija i ljutnja, koje često osjetimo u našim životima, opisani su do najsitnijeg detalja. S obzirom na to, psalmi ne samo da nam daju ”dopuštenje” da osjetimo naše osjećaje; oni nam daju dopuštenje da naše osjećaje izrazimo.
Psalmi nas usmjeravaju na mogućnost izlijevanja naših povreda Gospodinu.
Kada smo ispunjeni negativnim osjećajima, a budimo iskreni, svi mi osjetimo takve osjećaje s vremena na vrijeme, ohrabreni smo takve osjećaje izraziti Bogu. Bog to može podnijeti.
Stoga, umjesto čitanja poslanica Efežanima ili Jakovljevu poslanicu kada se osjećamo ljutito, kako bi bilo da pročitamo Psalam 13?
Umjesto da poričemo našu ljutnju, kako bi bilo da je izrazimo?
Psalam 13 čini upravo to. Započinje sa: „Dokle ću još nositi brige u srcu, jad u duši svojoj povazdan? Dokle će se još neprijatelj moj podizati nada mnom? Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oči moje, da ne padnem u smrtni san!“ (Psalam 13, 2-3) U ovome psalmu, David svoje srce izlijeva ispred Gospodina. David glasovno izražava dubinu osjećaja koje osjeća. Ništa ne zadržava. Psalmi nam pokazuju da imamo dopuštenje vikati, plakati, urlati.
Moliti Psalme
Moliti psalme može biti iscjeljujuće iskustvo. Kada izrazimo naše najdublje osjećaje, umjesto da ih skrivamo i pravimo se da ne postoje, pozivamo Isusa u najveće dubine naših života. Otvaramo vrata Njegovoj iscjeliteljskoj prisutnosti.
Kako bi izgledalo za vas kada biste, idući puta kada ste suočeni s negativnim osjećajem, pokušali ovo? Umjesto da se okrećete predbilježenim stihovima u vezi toga što trebate pročitati kada se osjećate na određen način, kako bi bilo kada biste se okrenuli Psalmima i molili Bogu u vezi onoga kako se osjećate?
Postupak je jednostavan. Jednostavno pročitajte svaki stih Psalma, zastanite i nakon toga molite u vezi tog stiha, ovoga puta koristeći svoje vlastite riječi i kroz objašnjavanje svoje situacije. Na primjer, ako se ponovno vratimo na početak Psalma 13, vaša bi molitva mogla izgledati ovako:
„Gospodine, osjećam se kao da si me zaboravio. Zašto se tako osjećam? Skrivaš li se od mene? Brineš li se za mene? Boli me. Ljut/a sam. Osjećam se opterećeno i mislim da te nije briga!“
Iako molitve na ovaj način djeluju nelagodno, one su bolno iskrene. Ako budemo molili na ovakav, iskren način, time ćemo priznavati dubinu osjećaja koje osjećamo, što će nam pomoći u kretanju prema naprijed i prema iscjeljenju.
Emocionalno zdravlje ne zasniva se samo na življenju s pozitivnim osjećajima. Vjernost Bogu ne ogleda se u namještenim, plastičnim osmjesima na licima, uz pjevanje pjesama slavljenja, bez obzira na to kako se osjećamo iznutra. Ne. Emocionalno zdravlje, u životu vjernika, odnosi se na to da uključimo Isusa u naše osjećaje, bez obzira na to kakvi oni bili.
Emocionalno zdravlje zasniva se na spoznaju da je u redu imati probleme, normalno je osjećati i da je normalno vapiti Bogu. Psalmi nas svaku od ovih lekcija uče na prekrasan način.
Autor: Kyle Norman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
