Bog je ljude stvorio s jedinstvenom sposobnošću da dožive široki raspon emocija. Od radosti do tuge, emocije su univerzalne i prisutne bez obzira na kulturu, dob, spol ili društveni status.
Iako se emocije često doživljavaju kao promjenjive i subjektivne, zamislimo mogućnost da ih bolje razumijemo, oblikujemo i usmjerimo kako bismo poboljšali kvalitetu života. Zastupnici koncepta emocionalne inteligencije vjeruju da je to itekako moguće – i nužno.
Što je emocionalna inteligencija?
Pojam emocionalne inteligencije (EI) odnosi se na sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama, ali i na vještinu uočavanja i reagiranja na emocije drugih. Psiholozi Peter Salovey i John Mayer uveli su ovaj termin 1990. godine, a popularizirao ga je Daniel Goleman 1995. u svojoj knjizi Emotional Intelligence.
Za razliku od tradicionalnog mjerenja inteligencije (IQ), koje procjenjuje sposobnost logičkog razmišljanja i učenja, emocionalna inteligencija stavlja naglasak na emocionalnu svjesnost i empatiju.
Zagovornici ovog pristupa tvrde da je EQ ključan za osobno blagostanje, uspješno vođenje timova, rješavanje sukoba i građenje zdravih odnosa – kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu.
IQ ili EQ – što je važnije?
Mnogi kritičari smatraju da se previše pozornosti pridaje IQ-u kao mjeri nečijeg potencijala, zanemarujući pritom interpersonalne vještine i emocionalnu otpornost. Ističu da su socijalne vještine ključne za upravljanje stresom, razvijanje snažnih veza s drugima i snalaženje u svakodnevnim izazovima.
Biblijsko razumijevanje emocija
Kao kršćani, važno je svaki koncept, uključujući emocionalnu inteligenciju, promatrati kroz prizmu Biblije. Iako Sveto pismo ne govori izravno o mjerenju inteligencije, ono pruža bogatu mudrost o razumijevanju i upravljanju emocijama.
Biblija nas uči da su emocije dio Božje savršene kreacije. Ljudi su stvoreni na Božju sliku (Postanak 1,26-27), a emocije su odraz Njegovog karaktera. Isus, premda bezgrešan (2 Korinćanima 5,21), tijekom svog zemaljskog života iskusio je čitav spektar emocija, od radosti (Luka 10,21) do tuge (Ivan 11,35).
No, Biblija nas također poziva da razlikujemo pravedno i nepravedno izražavanje emocija. Na primjer, ljutnja može biti opravdana kada je motivirana pravednošću (Ivan 2,12-17), ali grješna kada proizlazi iz neprijateljstva (Jakov 1,20).
S druge strane, moderni pristupi psihologiji mogu promicati ili tolerirati emocije koje Biblija osuđuje, poput požude (Matej 5,28) ili sebičnih ambicija (Jakov 3,14).
Empatija i suosjećanje – biblijski poziv
Biblija nas često potiče na suosjećanje i osjetljivost prema potrebama drugih. Pavao nas uči da tješimo druge onako kako nas Bog tješi (2 Korinćanima 1,4), dok Petar poziva na međusobnu empatiju i solidarnost (1 Petrova 3,8). Isusov primjer milosrdnog Samarijanca (Luka 10,29-34) jasno pokazuje kako emocije poput samilosti mogu potaknuti na djelovanje u ljubavi.
Upravljajući svojim emocijama u skladu s Božjom Riječi, možemo živjeti ispunjenije, ispravnije i bliže našem Stvoritelju.
