„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Kakvo li zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvo pak suglasje Krist s Belijalom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?“ (2. Korinćanima 6,14-15).
Kao što iz raznih internet izvora možemo vidjeti, u tijeku je „Molitvena osmina za jedinstvo kršćana“ – molitveno okupljanje „kršćana različitih denominacija“. U Zagrebu, molitve su se održale u Baptističkoj, Rimokatoličkoj i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Za one koji su jako malo upućeni u razlike među tijelima koja sebe nazivaju kršćanskim, ovo može zvučati kao nešto predivno. Podijeljeni kršćani se ujedinjuju i ispunjavaju ono za što se Isus molio u Ivanu 17! No, realnost je nažalost jako daleko od toga. Ono što vidimo jest jako opasan trend.
U pitanju je ekumensko okupljanje raznih tijela koje samo formalno nose predznak Krista. Neka od danih tijela imaju formalno zdrav biblijski nauk, a neka imaju otrovan nauk suprotan biblijskom, koji ljude vodi izravno u propast. Kako se onda mogu zajedno moliti? Nepojmljivo je kako se predstavnici, npr. Baptističke crkve, koja naučava spasenje vjerom, molitvu samo Bogu, zabranu idolopoklonstva te da je Biblija jedini izvor vjere, mogu moliti zajedno s predstavnikom Rimokatoličke crkve, koja naučava spasenje djelima, molitvu Mariji i drugim svecima, potiče svoje vjernike da prakticiraju razne forme idolopoklonstva i naučava kako Biblija nije krajnji autoritet, već su kasnija tradicija i papine riječi podjednako važni. Može li se crkva koja naučava ovakve duhovne perverzije uopće nazvati Kristovom? Katolici očito vjeruju u nekog iskrivljenog Isusa koji ljude ne može potpuno spasiti, te im trebaju vlastita djela i posredništvo „Crkve“ povrh njegovog djela na križu, kao i u nekog Isusa koji je izgleda na neki način gluh, pa ne može čuti sve njihove molitve, te mu moraju pristupiti putem Marije i drugih svetaca. Ovo nije biblijski Isus koji je svemogući Bog i jedini Spasitelj koji brine o svome narodu. Ovo je iskrivljeni Isus koji dijeli aspekte svog božanstva s drugima. Moje pitanje za baptističke i druge predstavnike protestantskih crkava jest sljedeće: Biste li se molili sa muslimanima? Ako ne, zašto? Pa i oni vjeruju u nekog iskrivljenog Isusa. Uostalom, vaša „sestra“ Rimokatolička crkva i naučava u 841. članku katekizma da su muslimani svojom vjerom bez Isusa spašeni. Isusova izjava iz Ivana 14,6 da je on jedini „put, istina i život“ katolicima očigledno nije mjerodavna za nauk o spasenju.
Razumijete li sad gdje ovaj trend vodi? Pred nepremostivim doktrinarnim razlikama, vođe protestantskih denominacija zatvaraju oči i prihvaćaju katolike i pravoslavne kao „braću u Kristu“ iako ove institucije uče nekršćanske doktrine. Ovo ne samo da je samo po sebi neprihvatljivo, već otvara put daljnjim herezama. Nema razloga da se sutra standard ne spusti još i niže, pa će u molitvu biti uključene i „druge abrahamske vjere“, pa će se s njima moliti i Židovi i muslimani (što je upravo ono što Vatikan već prakticira, budući da su muslimani po njima „spašeni“). Na kraju, linije razdvajanja više neće ni biti i svi ćemo biti „braća vjernici“, pa će svatko tko vjeruje u nešto natprirodno biti dobrodošao na molitvu; i onaj koji se klanja Isusu i onaj koji se klanja Belijalu.
Iskreno, jako sam tužan kad vidim da su se nekada zdrava tijela, koja naučavaju kršćansku doktrinu spustila na ovu razinu, odnosno da se vodstvo tih tijela spustilo nisko. Ono što se nadam jest da će barem istinski vjernici tih tijela imati dovoljno duhovnog razumijevanja da znaju da ove poteze njihovog vodstva treba bojkotirati i u njima ne učestvovati, kao i da se za one koji učestvuju treba moliti.
Da, razumijem i sam da ujedinjavanje s drugim kršćanima djeluje jako privlačno i da je to nešto što Bog želi i svakako sumnjam da je zadovoljan rascjepkanim kršćanskim denominacijama. No, ujedinjenje se ne smije temeljiti na osjećajima i željama, već na biblijskom nauku i mora biti u duhu istine. Na Youtube snimci ovogodišnje ekumenske molitve u Osijeku, starokatolički predstavnik svoj govor je završio usklikom „Hvaljen Isus i Marija!“ Koji se to nanovorođeni vjernik neće sablazniti pred ovako nečim?
Iskreno se nadam da će se vođe protestantskih tijela pokajati radi ovog čina, ali i da će nastaviti u težnji ka jedinstvu s onima koji stvarno jesu u Kristu, a ne s onima koji Isusovo ime nose samo formalno i za koje je rečeno: „No uzalud me štuju naučavajući kao nauke uredbe ljudske“ (Matej 15,9).
Autor: Aleksandar Jovanović
