Stjepan nije niti sanjao da bi mogao prijeći granicu. Ali to se ipak nekako dogodilo.
Nije bio sretan u svome domu. Volio je Višnju ali, …ona ne samo da je bila managerica na svom poslu već se i doma ponašala kao šefica. Kada bi nešto trebalo obaviti, rekla bi Stjepanu što on treba napraviti. A on je već bio umoran od toga.
Stjepan nije tip osobe koji govori o svojim emocijama. Pa se stoga povukao u sebe. Pobjegao bi u vatrogasnu stanicu – gdje je volontirao kao vatrogasac – i počeo piti. Stvari su se pogoršale 1995. godine, nakon rođenja njihovog sina Marka. Višnja je htjela biti izuzetna mama, a Stjepan je bio sretan što je ona preuzela sve na sebe. Uskoro je počeo izbjegavati biti u blizini i Marka i Višnje. Ako bi Višnja otišla ranije u krevet sa Markom, Stjepan bi ostao budan do kasna i gledao TV.
Često se pretvarao da je primio poziv iz vatrogasne postrojbe, no kada bi izišao iz kuće uputio se u kafić umjesto u vatrogasno spremište. Tamo se sprijateljio s ljudima koji su ga, kako mu se činilo, zaista razumjeli. Stjepan je na poslu pronašao i žensku osobu koja ga je uvijek bila spremna saslušati. Uskoro su završili u krevetu. On nikada nije mislio da bi mogao biti tip osobe koji vara svoju ženu. Ali učinio je to.
Nepoznati broj telefona
Višnja je bila umorna od iščekivanja Stjepana do kasnih večernjih sati. Bila je umorna od plakanja, svađanja, mirenja, i zatim ponavljanja svega ukrug. Znala je da život može biti bolji od toga. Počela je odlaziti u crkvu 2002. godine. Ponekad bi joj se nerado pridružio i Stjepan. Nakon nekoliko mjeseci Višnji je Bog postao stvaran i osoban, ne samo netko dalek. U molitvi je preklinjala Boga da joj spasi brak.
Godinama je Višnja vjerovala lažima svojeg supruga da radi do kasno u noć, da ima hitan poziv iz vatrogasne postrojbe. No 2004. više nije moga izbjegavati istinu. Znala je da se nešto loše događa u njihovom braku. Pronašla je nepoznati broj telefona u imeniku mobilnog telefona svog supruga, te se odvezla na adresu koju je pronašla uz pomoć pronađenog broja. Ispred stambene zgrade na toj adresi bio je parkiran Stjepanov auto. Zatresla je Stjepanov auto i time upalila alarm na što je Stjepan izišao van kako bi ugasio alarm. Tada se Stjepanov dvostruki život raspao. Kada je ugledao Višnju, ispričavao se da je samo išao posjetiti prijatelja prije odlaska kući. Višnja mu nije vjerovala. Znala je da je Stjepan pokušao prikriti činjenicu da ga je uhvatila s drugom ženom. Rekla mu je da je vrijeme da krenu, da mu je ona žena i da trebaju razgovarati. Stjepan je pratio Višnju do njihove kuće. Razgovarali u dvorištu svoje kuće oko sat vremena. Rekao joj je da je bio u depresiji. Imao je sve – voljenu ženu, dijete i kuću – ali ništa od toga nije htio. Doimao se zbunjen i rekao je Višnji da se osjeća kao da je zarobljen od nje i njihovog sina, Marka. Rekao je da je tražio svoju slobodu. Višnja je odlučila svom suprugu osigurati prostor. Nadala se i molila da će se stvari u njihovom braku ipak popraviti. No Stjepan je iskoristio vrijeme i otišao na nekoliko putovanja sa svojom ljubavnicom. Vrijeme je provodio pod utjecajem alkohola i sedativa.
Kraj braka
Kada je jedne večeri odlazio od svoje ljubavnice, vidio je da nema njegovog auta. ”Nadao sam se da ga je odveo pauk ili da ga je netko ukrao,” kaže Stjepan, ” ali duboko u sebi sam znao da sam ponovno uhvaćen.” Njegova ga je ljubavnica dovezla kući, a tamo je bio i njegov auto. Čim je ušao u kuću, rekao je, „Započeo sam ljutito i nasrtljivo obraćati se Višnji.” Ona mu je rekla da više ne može živjeti u kući s obzirom da se ne ponaša kao član obitelji. Stjepan je bio zaprepašten riječima koje je mu je Višnja izrekla. Uzeo je nužnu prtljagu i otišao u bijesu, pri čemu je ostavio tragove guma na travnjaku. Višnja je nerado zatražila razvod i provela ga do kraja. Dan kada se njihov brak okončao, 21. rujna 2005. bio je ujedno i dan njihove četrnaeste godišnjice braka. Stjepan i Višnja zajedno su se dovezli do sudnice, a tijekom vožnje Stjepan je uključio CD s predavanjem o braku. Nadao se da bi takvo nešto moglo navesti Višnju da promijeni mišljenje, no to se nije dogodilo. ”Ljutito sam prošao čitavu proceduru, a nakon toga sam proveo dan pijan i napušen,” kaže Stjepan ”mislim da sam bio u stanju šoka.”
Nakon razvoda
Nakon dva dana, kada je Stjepan nazvao kako bi zaželio sinu laku noć, razgovarao je i sa Višnjom. Njegova se djevojka žalila da provodi previše vremena razgovarajući sa svojom bivšom ženom. Čak je i on bio iznenađen s reakcijom. Činjenica je da je još uvijek volio Višnju. Stjepanova djevojka je problijedila. Udarila ga je sa šakom u lice i rekla mu da ode. Pokupio je sve svoje stvari, nazvao je Višnju i blagim tonom je pitao da li bi mogao svoje stvari ostaviti u garaži. Kada je došao u kuću sa svojim stvarima, kojih nije bilo puno, već je prošla ponoć. Želio je vidjeti Marka. Višnja mu to nije dozvolila na što se Stjepan počeo ponašati ratoborno. Zaprijetio joj je tužbom i otišao. Sa samo nekoliko komada odjeće i šest piva, otišao je u jeftino prenoćište. Čim je ušao u svoju sobu nazvao je Višnju i istresao se. Nije znao što da radi niti kamo da ide. ”Sve do čega mi je stalo bila je prošlost”, rekao je. ”Kada me je nazvao drugi ili treći put,” kaže Višnja, ”Pokušala sam se odnositi prema njemu s poštovanjem, tako da ne podižem ton.” Napokon je kontaktirala Stjepanovu sestru, Nevenku, vjernicu, misleći da bi ona mogla utjecati na svog brata. Nevenka je uvjerila Stjepana da pronađe Bibliju i da počne čitati s njom. Dok je ona čitala iz knjige Izaije, on je pratio. Potekle su mu suze dok su čitali iz Izaije 55:7 ”Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.”
Novi čovjek
U želji da se makne od svega što ga je podsjećalo na njegove neuspjehe, Stjepan se odlučio odvesti do stana svoje majke u drugi grad. Znao je da je ona otišla u posjet obitelji i da tamo može biti neko vrijeme sam. Nazvao je svog šefa i dao otkaz rekavši mu da se želi preseliti. Ovaj je bio suosjećajan i zaželio mu je svako dobro. ”Nisam vidio kako bi se stvari mogle okrenuti na bolje.” mislio je Stjepan. Dok se vozio, upalio je radio, i čuo čovjeka kako postavlja pitanje da li ikoja osoba koja sada sluša ne zna kojim putem krenuti. ”Zvučalo je kao da govori baš meni.” Čovjek na radiju je pitao slušatelje, ”Želite se izvući iz rupe u kojoj vlada tama i izići na svjetlo?” Objasnio je kako se može pokajati i predati kontrolu Bogu, a Stjepan je tada osjetio tugu zbog svojih ružnih djela. Kada je čovjek s radija pozvao na molitvu, Stjepan je zastao i ponavljao za njim. Ponovio je jednostavnu ”molitvu grešnika” kako bi pokazao odluku da prihvaća Krista kao svog Spasitelja i Gospoda. ”Izrekao sam molitvu i doslovno odmah nakon toga osjećao sam se drugačije,” kaže on. ”Osjećao sam se kao da sam nosio toliko puno mržnje.” Stjepan je uvidio da je njegova borba s drogom i alkoholom mogla biti povezana s ljutnjom. U isto vrijeme, volontirajući kao vatrogasac naučio je kako držati stvari za sebe. Ni sa kime nije razgovarao o groznim stvarima kojima je često bio svjedok. ”Dogodila se jedna vrlo teška nesreća i nakon te nesreće dugo sam vremena gledao u ljude i u njima vidio jednu od žrtvi.” Pio je kako bi ublažio bol. A kada je njegovim kolegama postalo jasno da prečesto konzumira alkohol počeo je koristiti lijekove. Prizori, mirisi, uspomene i zvukovi smrti proganjali su Stjepana dok mu se život nije promijenio na putu u drugi grad, dok je slušao čovjeka na radiju.
Vikend za pamćenje
Nakon što je Stjepan došao u stan svoje majke, došli su ga posjetiti njegova sestra Nevenka i šogor Darko (koji su živjeli u blizini). ”Rekao sam im da sam postao vjernik,” kaže Stjepan. Počeo je redovito čitati Sv. Pismo, a oni su shvatili da je iskren. Nakon nekoliko tjedana, vijesti o Stjepanu doputovale su i do Višnje. Počeli su zajedno raditi proučavanje Ricka Warrena „Svrhovit život“ (može se pronaći u HR u izdanju Steppress-a), te su svaki dan prvo putem e-maila raspravljali poglavlja, a zatim kasnije i telefonom. Stjepan je rekao Višnji da želi oživiti njihovu vezu, ali da ovoga puta želi prepustiti kontrolu Bogu i želi da Boga stave u centar njihove veze. Višnja je rekla da želi isto to, shvaćajući ”da je to kršćanski muž kojeg Bog ima za mene.” Višnja se nadala da će se jednog dana ona i Stjepan ponovno vjenčati, ”ali da to trebaju učiniti na Božji način.”
Na radiju je Višnja saznala o konferenciji za bračne parove u organizaciji Obiteljskog života. Čula je kako su parovima na konferenciji pomogli da razumiju Božji plan za njihov brak. Nakon što je čula obavijest na radiju rekla je Stjepanu, ”Nećemo više čekati, naša prva stvar je poći na konferenciju „Vikend za pamćenje“. Nekoliko dana kasnije, Stjepan ih je prijavo na jednu takvu konferenciju koja se održavala u Crikvenici.
Kada je počela vikend konferencija, Stjepan je želio napraviti sve što je mogao kako bi produbio svoj odnos s Isusom Kristom i sa svojom ženom. Želio je pokazati Višnji da su ona i Bog njegovi glavni prioriteti.
Prvo predavanje na konferenciji predstavlja koncept izolacije u braku, i uobičajene uzroke koji doprinose tome. ”To je predavanje bilo teško,” kaže Višnja, ”dok smo slušali sve dobro poznate načine kojima smo razarali naš brak i podizali zidove izolacije.” Tijekom vikenda, Višnja i Stjepan su slušali o Božjem planu za brak i naučili su puno praktičnih komunikacijskih vještina kako bi poboljšali svoju vezu. Vidjeli su da je Bog radio u njihovoj vezi na način na koji nikada nisu niti sanjali. ”Otišli smo s tog vikenda sa spoznajom da je Bog koristio sve nevolje, povrede, loše odluke koje su se dogodile tijekom zadnjih 14 godina,” kaže Višnja, ”kako bi nas doveo do toga…da prihvatimo jedno drugoga.” Molili su se da ih Bog vodi do pomirenja i obnovljenja, i također da slijede i poštuju Boga.
5. svibnja 2007. su se ponovno vjenčali.
Danas, ne samo da Stjepan i Višnja pomažu na konferencijama „Vikend za pamćenje“ kao volonteri Obiteljskog života, već i u svojemu domu služe parovima. Višnja kaže da sada zna istinu o braku. Radi se o odabiru, odabiru u svakoj minuti da poštujemo Boga sa svojim riječima i djelima, te da poštujemo svoje supružnike. Ona kaže da je Bog stvorio Stjepana baš za nju. ”Kako mogu ne voljeti, poštivati, čuvati savršeni dar od svojeg savršenog Boga?”
