Dođoše dvije žene radi pouke starom monahu. Jedna je smatrala sebe za veliku grešnicu, dok druga, jer je cijeli život proživjela po zakonu, nije sebi predbacivala nikakav osobit grijeh i bijaše zadovoljna sa sobom. Stari monah ispita obadvije žene o njihovu životu.
Prva mu je kroz suze priznala jedan svoj veliki grijeh. Smatrala ga je tako velikim da nije očekivala da će joj uopće biti oprošten. A druga reče da ne zna bilo kakve svoje veće osobne grijehe. Stari monah progovori prvoj:
»Hajde, sluškinjo Božja, pa mi nađi veliki kamen, tako veliki da ga jedva možeš podići, pa ga donesi…! A ti – reče onoj koja nije znala za nikakve svoje velike grijehe – donesi mi također kamenja, koliko god više možeš, ali donesi mi samo sitno kamenje.«
Žene odoše i izvršiše naredbu starog monaha. Jedna je donijela veliki kamen, a druga punu torbu sitnog kamenja. Stari monah pogleda kamenje pa će: »A sad ćete učiniti ovo: odnesite nazad kamenje i stavite ga na ista ona mjesta odakle ste ga i uzele. Kada ga ostavite, dođite opet k meni!«
VIDI OVO: Savjetovala mužu da izvede drugu ženu na večeru, nije očekivala što će se dogoditi
I žene opet odoše izvršiti starčevu naredbu. Prva je lako našla mjesto s kojega je uzela kamen. Ostavila ga je onako kako je i prije stajao. Ali druga se nije mogla sjetiti svih mjesta s kojih je svaki pojedini kamen uzela, pa se tako, ne izvršivši naredbu vratila s istom torbom kamenja.
Dakle, eto – progovori im starac – tako isto je i sa grijesima. Ti si, bako, ostavila velik i težak kamen na staro mjesto jer ti nije bilo teško zapamtiti odakle si ga uzela. Ti si se sjećala svoga grijeha, trpjela si zbog njega prijekore i ljudske i svoje savjesti, smirivala si se i polako se oslobađala od posljedica svoga velikoga grijeha…
A ti – okrene se starac ženi koja je vratila sitno kamenje – nisi mogla staviti kamenje na staro mjesto jer nisi zapamtila s kojega si mjesta uzela svaki pojedini kamen. Tako je i sa grijesima. Praveći sitne grijehe, nisi ih se više sjećala, nisi se kajala zbog njih, navikla si da živiš u grijesima i osuđujući tuđe grijehe sve dublje si tonula u svoje vlastite. Znaj da smo svi mi grešnici i da ćemo svi stradati ako se ne budemo kajali.
Autor: L. N. Tolstoj
