Molitva treba doći iz srca. Bog nije zainteresiran za naš govor i sposobnost izražavanja. On nije zainteresiran kako savršeno naše molitve zvuče, imaju li rimu ili koliko su duge. On je zainteresiran za to koliko su istinske.
Jedna od najrječitijih molitvi koje nalazimo u Pismu dolazi od čovjeka koji je rekao: “Bože! Milostiv budi meni grješnome” (Luka 18,13). To je učinkovita molitva! To je čovjek koji je iskren s Bogom. On je rekao ono što je mislio i to je jednostavno izložio pred Gospodom. Ponekad se toliko brinemo o načinu i tehnici moljenja da potpuno promašimo poantu molitve.
Kada je Isus koristio riječ “moliti”, ona je doslovno značila “željeti unaprijed”. “Željeti” znači težiti ka nečemu. To je nada našeg srca. “Unaprijed” opisuje akciju. Željeti nešto iz dubine svoga srca i izložiti to pred prijestoljem Božjim. Često naša usta i um prolaze kroz neki ritual molitve dok nam srce uopće nije uključeno u to.
U Mateju 6, 8 Isus otkriva još jednu grešku koju činimo dok se molimo. On kaže: “Jer zna otac vaš šta vam treba prije nego ga zamolite.” Bog zna naše potrebe prije nego što tražimo!
Molitva ne obavještava Boga. Niti molitva upravlja Božju volju. Neki ljudi misle da mogu utjecati na Boga ili promijeniti Ga na neki način kroz molitvu. Ništa nije dalje od istine. Prava molitva ne mijenja Božje protivljenje, već se podređuje Njegovoj volji.
Molitva nije da naša volja bude na nebu, već dovođenje Božje volje na zemlju.
Autor: Greg Laurie
