Jedna od najvećih moralnih dilema s kojom se suočava mnogo ljudi nastaje kada bliska osoba – roditelj ili partner – postane nemoćna i ovisna o tuđoj pomoći. Glavno pitanje tada glasi: smjestiti voljenu osobu u dom ili se sam brinuti o njoj do kraja?
Takvu dilemu proživjela je i Duška, žena poznata po svojoj požrtvovnosti i snazi. Kad je njezin suprug postao nepokretan, nije ni pomišljala na smještanje u dom.
Unatoč fizičkom i emocionalnom iscrpljenju, Duška je sve preuzela na sebe: kupala ga je, mijenjala pelene, hranila ga i bdjela nad njim. U svemu ju je vodila duboka ljubav, ali i strah od osude okoline – što će reći ljudi ako ga “pošalje tamo”?
Posljednja godina njegovog života bila je posebno teška. Bio je vezan za krevet, gotovo nepomičan, često zbunjen i dezorijentiran. Duška, njezina sestra i nekoliko članova obitelji rotirali su se u brizi, a angažirali su i medicinsku sestru. Ipak, najveći teret ostajao je na Duški.
Zabrinjavajuće je koliko moćna može biti tiha prisila društva. Duška se borila s unutarnjim konfliktima: ljubav prema mužu, odgovornost i briga, ali i osjećaj krivnje i strah od tuđih komentara. Nije htjela da ju se smatra hladnom ili da netko pomisli kako se odrekla čovjeka s kojim je provela život.
Suprugove riječi su je duboko pogodile
Nekoliko dana prije smrti, muž joj je rekao riječi koje su je duboko pogodile: “Duška, njeguješ me, ali i ti ćeš oboljeti. Ako je meni dana bolest, ne moraš mi je vraćati suzama.” U tim riječima bilo je sažeto sve: ljubav, tuga i mudrost prihvaćanja vlastitih granica.
Nakon njegove smrti osjetila je olakšanje – ne samo jer je njegova patnja završila, nego i jer više nije morala nositi sav taj teret. No, i sama je ozbiljno narušila zdravlje. I dalje tvrdi da bi sve ponovila, ali iza tih riječi ostaje tiha sjena pitanja: je li to učinila zbog ljubavi – ili zbog straha što će reći ljudi?
Ova životna priča podsjetnik je koliko je važno da odluke o skrbi budu donesene u ravnoteži između srca, razuma i vlastitih granica u skladu s Božjom voljom – a ne pod pritiskom tuđih očekivanja.
