Što to žalosti Duha Svetoga? Opomena “ne žalostite” javlja se usred cijelog niza grijeha na koje smo upozoreni.
“I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.” (Efežanima 4,30)
Kao što je moguće gasiti Duha na sastancima crkve, isto je tako moguće žalostiti Ga u privatnom životu.
Riječ “žalostiti” nosi u sebi prizvuk nježnosti. Možemo žalostiti samo nekog tko nas voli. Susjedova djeca nas ne žaloste, naprotiv žaloste nas naša djeca ako su zločesta.
Duhu Svetom smo posebno bliski i dragi. On nas ljubi. Zapečatio nas je za dan otkupljenja. Njega možemo žalostiti.
Ali što ga to žalosti? Svaki oblik grijeha pritišće njegovo srce žalošću. Nije slučajno da ga Pavao ovdje naziva Svetim Duhom. Sve što je nesveto pritišće ga žalošću.
VIDI OVO: Tko je Duh Sveti i koja je Njegova uloga u životu kršćanina?
Opomena “ne žalostite ” javlja se usred cijelog niza grijeha na koje smo upozoreni. Svrha popisa nije da bude iscrpan, već samo sugestivan.
Laganje žalosti Duha (r. 25) – bijele laži, crne laži, izmišljanja, pretjerivanja, poluistine i prikrivene istine. Bog ne može lagati i ne može to dati kao povlasticu svojoj djeci.
Srdžba koja se pretoči u grijeh žalosti Duha (r. 26). Srdžba može jedino biti opravdana kad je u pitanju Božja čast. Svaka druga srdžba daje uporište đavlu (r. 27).
Krađa žalosti Duha Svetoga (r. 28), bilo da je iz majčinog novčanika ili od vremena, alata ili uredskog materijala našeg poslodavca.
Loši razgovori žaloste Duha Svetoga (r. 29). Njihov raspon kreće se od prljavih, sugestivnih šala do beskorisnog brbljanja. Naš govor mora izgrađivati, biti prikladan i prijazan.
Gorčina, gnjev, srdžba, vika, huljenje i zloća upotpunjuju popis iz četvrtog poglavlja.
Jedna od najdražih službi Duha Svetoga je da nas zaokuplja Gospodinom Isusom Kristom. Ali kad griješimo, on mora odustati od ove službe kako bi nas vratio u pravo zajedništvo s Gospodinom.
Ali ni tada nije do kraja rastužen. Nikad nas ne ostavlja. Zapečatio nas je za dan otkupljenja. Međutim, ovo nam ne smije služiti kao izgovor za naš nemar, već treba biti jedan od najvećih poticaja na svetost.
Autor: William MacDonald
