Lako je osjećati se pod pritiskom da pronađemo svoj duhovni poziv. Zbog javnog priznanja ljudi koji imaju očitije pozive mi možemo doći u iskušenje da vjerujemo da trebamo pronaći nešto jednako vidljivo.
Iako biti evanđelistom ili pastorom može biti malo očitiji „poziv“, biti učitelj u crkvi, poslovni čovjek, socijalni radnik ili roditelj koji je kod kuće, njegovatelj ili što drugo, su sve zanimanja koja mogu biti duhovni pozivi.
Ujedno, duhovni poziv osobe se možda neće manifestirati na samo jedan način kroz njegov ili njezin život. Bog poziva mnoge ljude na mnoge stvari i uloge tijekom njihova života. Mi služimo Njegovim svrhama, a putovi kojima ostvarujemo te svrhe mogu biti dosta raznoliki.
Važno je prepoznati da ono što mnogi ljudi nazivaju „pozivom“ može biti posao koji se javlja za isključivu svrhu služenja Gospodinu. Kada je Novi zavjet govorio o „pozivu“ najčešće se referirao na naše pozive kao vjernika, ne na jedno točno određeno poslanje (Rimljanima 11,29; Efežanima 1,18, 4,1; 2 Solunjanima 1,11; 2 Timoteju 1,9; Hebrejima 3,1; 2 Petrova 1,10).
Vaš konačni poziv
Pa možda je bolja perspektiva prepoznati da, bez obzira na posao (bio on tehnički smatran „poslom“ i bio on plaćen ili neplaćen) koji imate ili koliko je duhovan (ili neduhovan) u svojoj prirodi, vi imate priliku ostvariti Božje svrhe – a ovo je vaš konačni poziv: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Matej 6,33).
Biblija nabraja neke stvari na koje smo svi mi duhovno pozvani, a one mogu biti izvršene pod bilo kojim okolnostima. Gdje god nas Bog postavi mi možemo činiti dobro za druge i služiti potrebama tijela Kristova (1 Korinćanima 12,7). Možemo biti uvjereni u naš duhovni poziv da činimo ove stvari:
- Da se bojimo Boga i da držimo Njegove zapovijedi: „Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.«“ (Propovjednik 12,13).
- Da brinemo za druge i ostanemo sveti pred Bogom: „Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta“ (Jakov 1,27).
- Da idemo i stvaramo učenike: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Matej 28,19-20).
Duhovni poziv – važan faktor za razmatranje
Još jedan faktor za razmatranje u otkrivanju našeg duhovnog poziva jest naša vjernost Bogu i naš rast u Njemu. Ponekad Bog ima jedinstvenu viziju ili točno određeno poslanje na koje nas poziva, a mi trebamo rasti da budemo spremni za njega. Mi trebamo razvijati svoje praktične vještine (Luka 2,52) i duhovno razumijevanje (2 Petrova 3,18).
Kada to učinimo, suočit ćemo se s iskušenjima koja će testirati našu vjeru, ali će u konačnici donijeti zrelost: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka“ (Jakov 1,2-4; vidi i Jakov 2,22).
Dok težimo ispunjavanju Božjeg poziva za svakog vjernika, kako je gore navedeno, mi ćemo prirodno ući u ispunjavanje specifičnih planova i svrha koje On ima za nas.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Mislav U.
