Isus je svojim učenicima rekao neka „gledaju i mole kako ne bi pali pod iskušenje“. (Matej 26, 41)
Jednoga ljeta sam radio za starijeg vlasnika ranča u Teksasu, čisteći bujno raslinje na ogromnim površinama zemlje. Sa spremnikom kemikalije na leđima prehodao sam kilometre ovih nepreglednih predjela. Ovo bi bio dosadan posao da nije bilo jedne stvari: zmija čegrtuša.
Nalazio sam se u dijelu Teksasa koji je bio poznat po svom lovu na čegrtuše. Jedina zaštita od ugriza koju sam nosio bila je plastična podloga koja je prekrivala moje traperice. No, bez obzira na zaštitu, i dalje sam bio na oprezu. Slično poput mog superjunaka iz djetinjstva Indiane Jonesa, oduvijek sam mrzio zmije i sada ih mrzim, a nikada ne znate kada bi vam se zmija našla na putu. Jednom sam zamalo nagazio jednu. Zbog tog iskustva sam postao dodatno budan. Pazio sam gdje stajem i pažljivo sam osluškivao bilo kakve zvukove čegrtuše. Bio sam spreman reagirati na svaki i najmanji zvuk. Opasnost se mogla osjetiti i bio sam oprezan.
Duhovna budnost
Budnost je osnovna komponenta duhovne discipline pažljivog promatranja. Biti budan znači stražariti, biti oprezan. Gradski stražar je budan. On pažljivo promatra neće li se približiti koji neprijatelj. Ratnici su budni. Oni budno paze na svaki i najmanji pokret svoga protivnika. Ljudi postaju budni kada shvate da su u opasnosti. Poput ratnika na križu, mi smo okruženi svojim neprijateljima.
Riječima stare himne:
„Kršćani, nemojte tražiti odmor.
Odbacite svoje snove o udobnosti.
Vi se nalazite okruženi neprijateljima.
Gledajte i molite“.
Pažljivo promatranje je prijeko porebno za zdrav duhovni život slično kao i meditacija i molitva. Isus je svojim učenicima rekao neka „gledaju i mole kako ne bi pali pod iskušenje“. (Matej 26, 41)
Poslanice koje su pisali Pavao, Petar i Ivan nas na jednak način opominju na budnost i žarku molitvu (1. Korinćanima 16, 13; Galaćanima 6, 1; Kološanima 4, 2; 1. Timoteju 4, 16; 1. Petrova 4, 7; 2. Ivanova 8). Poslanica Hebrejima nam zapovijeda zajednički oprez i podsticanje dok nas u isto vrijeme podsjećaju na to da trebamo biti poslušni vođama koji paze na nas i na naše duše. (Hebrejima 3, 12; 13, 17)
Ipak, unatoč ovim opomenama iz Biblije, oprez je jedna od vještina koje se rijetko spominju u suvremenim priručnicima o duhovnoj disciplini.
„Pažnja je kamen temeljac duhovne discipline i jedna od stvari koje izoštrava naše ostale navike“.
Ipak, to nije uvijek bio slučaj. U stvari, puritanci iz 17. stoljeća su vrlo često navodili pažnju i njezine praktične značajke za naše živote. Na primjer, Richard Rogers je bio puritanac poznat po tome što je 1602. objavio vrlo važnu knjigu pod nazivom ”Seven Treaties” (”Sedam ugovora”) koja je bila podijeljena u sedam dijelova, sažet pregled način življenja krššćanskog života sadržan u 900 stranica u kojemu se istražuje čitav spektar religioznog života i iskustva. U trećoj raspravi Rogers piše o „načinima kako održati božanski način življenja života” te ove dijelove razdvaja u dvije kategorije: javnu i privatnu. Privatna se odnosi na stvari kao što su meditacija, molitva i post.
Ipak, prva od privatnih stvari na popisu je pažnja koja je ”s pravom postavljena na prvo mjesto i koja se opisuje kao oko svemu drugome, koje sve vidi i koje se treba ispravno koristiti”. Implikacija je vrlo jasna: zanemarite pažnju i zanemariti ćete i ostale duhovne vježbe. Pažnja je kamen temeljac duhovnih disciplina, jedna od vježbi koja izoštrava ostale navike.
Čuvajte svoje srce
Disciplina pažnje uključuje i negativne i pozitivne aspekte. Negativni znače da svoja srca trebamo usrdno čuvati od grijeha i iskušenja te da ne odolimo željama tijela. (Mudre Izreke 4, 23; Matej 26, 41; Rimljanima 13, 14)
Ovo zahtijeva razvijanje samo-analize unutar kojih sami redovito provjeravamo naše osobne tendencije prema pojedinim grijesima. To je ono što je puritanac Isaac Ambrose nazvao ”Delilinim grijesima. Delilini grijesi (slično kao što je to činila ova Samsonova filestejska ljubavnica) vole sjediti na našim bedrima i vole šaputati slatke besmislice na naše uši. Ipak, oni će nas izdati našim neprijateljima u tren oka i od nas odrezati našu snagu. Ovo su obrasci grijeha koje njegujemo ako dragovoljno i redovito griješimo. Poput dubokih ruta koje brišu blatnu cestu, ovi poroci su duboko urezani u naše živote preko naših svakodnevnih rutina, samoopravdavajućih racionalizacija i konstantnog ponavljanja.
„Disciplina pažljivog gledanja je kao sigurnosni sustav u domu“.
Nakon što smo identificirali ove grešne obrasce ono što iduće trebamo činiti jest neprestano paziti na točke ulaska u naša srca. John Bunyan u svojoj alegoriji „Sveti rat“ kada govori o ovim točkama ulaska kao o petorim vratima grada Mansoul (prijevod ”man soul”= ljudska duša): Vrata ušiju, Vrata očiju, Vrata usta, vrata njuha i vrata osjećaja. Svaki puta kada ne pazimo iskušenje u naše srce uđe kroz nečuvana vrata. To ne znači da ćemo na svoja srca paziti tako što ćemo paziti kakve internetske stranice posjećujemo, kakve filmove gledamo, kakva mjesta posjećujemo i kakva glazba dopire do naših ušiju.
Disciplina pažljivog gledanja je poput sigurnosnog sustava doma. Učinkoviti sustav uključuje nekoliko komponenti, kao što su kamere, senzori pokreta, reflektori, električne brave te alarmi koji se jako dobro čuju. Svaka od ovih komponenti služe jednoj svrsi: zaštita doma od opasnih uljeza. Na sličan način pažnja uključuje više različitih stvari, kao što su samo-ispitivanje, molitva, meditacija i odgovornost. Sve one služe jednoj svrsi: zaštiti srca.
Gledajte na Isusa
Isto tako postoji i pozitivna dimenzija pažnje. Ne samo da se trebamo odupirati iskušenjima i grijehu već isto tako trebamo i gledati na Isusa. Da se vratim na grad metafora, ne samo da trebamo čuvati vrata grada svoje duše od opasnih uljeza nego i svoja srca trebamo ispuniti Riječju Božjem. Naš cilj čuvanja srca nije da pazimo kako bi ona bila prazna već da u njima napravimo mjesta za Krista koji u našim srcima treba boraviti preko vjere. (Efežanima 3, 17)
„Ne samo da se trebamo odupirati iskušenjima i grijehu već isto tako trebamo i gledati na Isusa“.
I dok disciplina pažnje uključuje budnost nad sobom, fokus pažnje nikada ne treba biti na nama samima. Neprekidan pogled naših duša treba biti naprijed, gore, iznutra i izvana. Gledamo pogledom usmjerenim prema naprijed željno iščekujući dolazak Gospodina. (Matej 24, 42; 25, 13; Luka 12, 37; Otkrivenje 16, 15). Gledanje isto tako uključuje i gledanje prema gore, jer nam Pavao govori da svoj pogled usmjerimo prema stvarima koje su na nebu, gdje Krist sjedi s desne strane Oca. (2. Korinćanima 3, 12) Slično kao i trkači maratona, ne gledamo u svoja stopala već prema naprijed i prema gore- prema liniji cilja. Trčimo trku koja je ispred nas tako što gledamo u Isusa, Kreatora i Dovršitelja naše vjere. (Hebrejima 12, 2)
Nitko me nije naučio kako se bolje ugledati na Krista od jednog škotskog pastora iz 19. stoljeća po imenu Robert Murray M’Cheyne. U pismu kojeg je napisao vjerniku u borbi napisao je: „Umjesto da uložiš toliko vremena na proučavanje svoga srca, uloži vrijeme na proučavanje Kristovog srca. Za jedan pogled na svoje srce, deset puta baci pogled na Kristovo.
To je to! Ključ za pažnju nije da svoj pogled držimo usmjeren na sebi, već na Spasitelju!
Autor: Brian Hodges; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org
