Proroci – od Izaije, Jeremije i Ezekiela pa sve do malih proroka – otkrivaju da će u posljednje dane Božji Duh još jednom pasti na pripremljen narod.
Taj događaj spominje se kao “kiša za žetvu”. Obećano je da će ona čak biti veća od “rane kiše”, što je bilo silno izliće Duha na Pentekost.
Ovo proročanstvo o “kasnoj kiši” odnosi se na dvije Izraelove godišnje kiše. Njihove sezone bile su suprotne našim današnjima, s ranom kišom koja je padala u jesen navodnjavajući upravo zasijanu ljetinu.
To karakterizira ono što se dogodilo na Pentekost, kad je “rana kiša” pala u velikom izliću Duha Božjega. Ta kiša navodnila je sjeme Riječi i ono je raslo i širilo se kako bi postalo crkva širom svijeta koju danas vidimo.
Izraelova “kasna kiša” dolazila je u proljeće upravo prije žetve, da bi ljetina sazrela. Zaharija govori o toj posljednjoj kiši, izliću Duha Svetoga u ovim posljednjim danima (vidi Zah 10,1).
Mojsije je rekao da jednostavno ne može biti žetve bez još jedne kiše. Gospodin je kroz njega rekao Izraelu: “Ako doista poslušate zapovijedi … davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje” (Pnz 11,13-14).
Na kraju, Joel 2,21-27 nam daje živu sliku kako to izgleda kad ta kiša za žetvu dođe, govoreći zapravo: “Probudi se, crkvo! Pogledaj oko sebe! Ono što vidiš da se događa bilo je prorečeno. Počinje kišiti; Gospodin je stvorio oblake sjajne i pune vode. Duh sve priprema za posljednju veliku žetvu.”
Autor: David Wilkerson
