Jednom sam propovijedao o našoj potrebi da pokazujemo ljubav onima koji su nam najbliži. Govorio sam kako je grijeh biti lako izazvan – i Duh Sveti me uvjerio da je upravo taj grijeh u mom životu. Naučio sam da kad Duh Sveti govori, isplati se slušati. Odmah sam se pokajao te nakon mnogo molitve i traženja Boga bio sam uvjeren da imam pobjedu nad tom slabošću.
“Hodao sam u pobjedi” oko četiri dana kad je telefonski razgovor s bliskim prijateljem neočekivano raspalio ljutnju i ogorčenje u meni. Tako sam se ozlovoljio da sam se teško mogao usredotočiti na Gospodina i počeo sam kriviti đavla što je upotrijebio mog prijatelja da me povrijedi. “Bože, đavao ga je iskoristio da me izazove na grijeh.”
Bog me nije pustio da ostanem s tim stavom te mi je progovorio tihim glasom: “Davide, popuštaš svome tijelu. Dopuštaš da te nadziru tvoje prošle povrede i razočaranja, a to što radiš je opasno.”
Pogodilo me da moja uzrujenost nije izravan rezultat toga bolnog razgovora, nego što sam pao natrag u svoju staru naviku za koju sam mislio da sam je nadvladao, dopustivši da stvari u meni ključaju (vidi Ef 4,26-27). Kad me ta spoznaja pogodila, plakao sam pred Gospodinom: “Hoću li ikada naučiti? Dao si mi ovaj odlomak i ja sam propovijedao o njemu velikom mnoštvu ljudi, ali sâm ne hodam u pobjedi u tom području.”
Osjećao sam se kao trkač koji je pao u trci te sam zavapio: “Gospodine, jako želim zadobiti nagradu suobličenja s tobom (vidi Rim 8,29)! Nakon svih ovih godina hodanja s tobom, još se uvijek nisam primakao cilju. O, Bože, želim biti sličan Isusu!”
Budite poslušni vjernom glasu Duha Svetog i tražite lice Gospodnje. Bit ćete zaprepašteni kako brzo će vas obnoviti da pobjedite.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
