Suvremeni prijevodi Biblije u posljednje su vrijeme udarna vijest, vrlo često zbog kontroverznih razloga.
Jedna od dobrih strana tih novijih prijevoda (na engleski jezik nap.prev.) jest ta da Duh Sveti više nije «to». Glavni krivac za oslovljavanje Duha Svetoga zamjenicom «to» je King James prijevod Biblije (na engleski jezik nap.prev.).
Riječ pneuma (grčka riječ za «duh» ili «vjetar») jest imenica srednjeg roda što je sa sobom povuklo i upotrebu zamjenice «to» (ili «ono»). Međutim, upotreba zamjenice «on» (ekeinos) u Ivanu 14,26 i 15,26 nikada nije ostavljala mjesta sumnji da je Duh osoba, «on», a ne «to» ili «ono». Štogod to značilo za ljudski duh koji je stvoren na sliku Božju i biti osoban jest ukorijenjeno u samu bit njegova Stvoritelja. Bog je osoba ujedinjena, ne-stvorena, vječna, trojedna osoba – a mi smo stvorene, jedno-osobne osobe. Mi smo samo maleni odraz, a On je veličanstveni i slavni original. Što točno znači kada čitamo u Pismu da je Bog Otac, Sin i Duh Sveti?
Starozavjetna riječ za duh je ruah, ovo je onomatopejska riječ tj. značenje riječi je povezano sa zvukom izgovaranja riječi, a to je zvuk vjetra ili ponekad i olujnog vjetra.
Na temelju Biblije vrlo jasno možemo zaključiti kako je Duh Sveti i božanski i osoban, kao što to nalazimo u Djelima 5,3-4. Duha se može slagati (što ukazuje na osobnost), a to znači lagati samome Bogu (jer Duh je u potpunosti božanski).
Pa ipak, Njegovo ime (Duh) sugerira na tajanstvenost i neuhvatljivost. Sam Isus je rekao kako pneuma puše gdje hoće i ne znamo odakle dolazi ni kamo ide kao i pneuma Božja (Ivan 3,8). Hodamo li možda po tankom ledu istražujući identitet Duha Svetoga, naročito jer je Gospodin naglasio kako Duh ne proslavlja samoga sebe (Ivan 16,13-14)?
Ne možemo istinski štovati Onoga koga ne poznajemo i ne možemo iskusiti «zajedništvo Duha Svetoga» (2. Korinćanima 13,14) ukoliko nam je On nepoznat. Međutim, kako Ga možemo upoznati kada i samo Njegovo ime u sebi ne sadrži tu komponentu osobnosti kao što je to slučaj s «Otac» ili «Sin»?
Promišljanje o dvije stvari biblijskog učenja će nam pomoći u ovome slučaju. Prvo, u Pismu nalazimo mnoštvo opisa Duha. On je Duh slave, istine, svetosti, posinstva – i mnogo, mnogo više (Rim 1,4; 8,15, 1 Pet 4,14, 1 Iv 4,6).
Obratimo pažnju na koji način Isus govori o Duhu u Ivanu 14,13-17. Isus zapravo govori učenicima da će im Duh biti sve ono što im je On bio dok je bio među njima za vrijeme Svoje službe. Sin i Duh su odvojene osobe, ali su ekonomijski isprepleteni.* Isus je Učitelj, Vodič i Tješitelj, Isus odlazi pripremiti dom Svojim učenicima (Ivan 14,2). Duh je kao i Isus (Ivan 14,16), On poučava, vodi, tješi i dovodi sirote u Božji dom i srce. Štoviše, Duh Sveti jest Duh i on sve to čini osobnom prisutnošću, prebiva u vjernicima.
Ovo je nešto što teolozi nazivaju «ekonomijska» služba Duha Svetoga kojom on utječe na naše spasenje. Iza toga se nalazi «ontološko», vječno zajedništvo Duha s Ocem i Sinom. Je li to neka tajna koja se ne smije znati? Naravno da nije! Božje otkrivenje je istinska samo-egzegeza (Ivan 1,18). On nije drukčiji negoli nam je to o sebi otkrio.
Drugo, Pismo nam govori o Duhu i Njegovu postojanju i životu unutra Trojstva. Osvrnut ćemo se kratko na nekoliko stvari. Duh u potpunosti poznaje Oca i Sina, On je taj koji «proniče dubine Božje» (1 Kornićanima 2,10). Između Duha i Oca, i Duha i Sina vlada uzajamno razumijevanje i poznavanje. Ništa nije skriveno. Štoviše, sve što se nalazi u Ocu i Sinu obuhvaća i prima Duh, koji vječno upija bezgraničnu ljubav i slavu božanskih atributa koji su distinktivno izraženi na očinski (Otac) i sinovski (Sin) način.
Nadalje, Duh zna sve o međusobnom odnosu Oca i Sina. Njihova međusobna odanost, izlijevanje Njihovih osobnih atributa jednog prema drugome u savršenoj ljubavi Duh Sveti upija i uživa. Tako da Duh doživljava ne samo Oca i Sina pojedinačno već i Njihov međusobni odnos, ono što ono jesu jedan drugome.
Kada je Isus obećao od Oca tražiti da «pošalje» Duha (Ivan 14,16, Djela 2,33) opisao Ga je kao Onoga koji «proizlazi od Oca» (Ivan 15,26). «Poslanje» (buduće vrijeme) od Oca je ekonomijsko i ima se dogoditi i ispunjeno je bilo na Dan Pedesetice (Luka 24,49, Djela 1,8). No «proizlaženje» (sadašnje vrijeme) je neprekidno, trajno i nije vezano za prošlost ili budućnost.
Mnogi suvremeni novozavjetni stručnjaci zanemaruju značaj promjene glagolskih vremena u ove dvije izjave (poslanje i proizlaženje od Oca) smatrajući ih sinonimnim, istoznačnim, paralelama. No, upravo promjena glagolskog vremena izražava razliku. Proizlaženje je neprekidna, trajna veza, a ne samo događaj koji se zbio jednom u prošlosti.
Iz toga proizlazi, što je i Augustin prepoznao, da Duh uvijek «proizlazi od Oca», zračeći iz Njega svu puninu koja se nalazi u Ocu. No, kako smo vidjeli, Duh ujedno proniče i doživljava dubine bogatstva koje se nalaze u odnosu Oca i Sina i obratno. Iz tog veličanstvenog zajedništva Duh «proizlazi» – «od Oca i Sina» (filioque) kako to zapadna crkva ispovijeda već stoljećima. Nadalje, dok se u «poslanju» Duh s radošću pokorava volji Oca i Sina u «proizlaženju» (ontološki) On voljno pokazuje slavu neizrecivog odnosa kojeg je i On dionikom. Upravo u tom izražavanju Njegova potpunog božanstva On nam otkriva puninu zajedništva Trojstva!
Naš intelekt i shvaćanje su ovdje rastegnuto do krajnjih granica. No, dok naš um stoji na prstima istražujući horizonte božanskog otkrivenja mi se ne uzrujavamo zbog naših ograničenja. Štoviše, gledamo na beskrajnu ljepotu i čudo, nama neshvatljivog Božjeg postojanja, izgubljeni u čuđenju, ljubavi i proslavljanju. Duh nam osvjetljava Kristovo lice, a Sin nas vodi k Ocu. Tako počinjemo shvaćati tko je On koji nas je doveo ka spoznaji Boga. Skupa s apostolom Ivanom možemo se zahvaliti Duhu koji nas je doveo u zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.» (1 Ivanova 1,3). Time se pridružujemo svetima kroz stoljeća pjevajući:
«Daj Oca da upoznamo i Krista Sina Njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu Mu,
s tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke.»
Amen. – i Amen!
Autorica: Kay Arthur; Priredio: Nenad Adžić; Prevela: Danijela Vidaković
* Napomena prevoditelja: Ekonomijsko (ekonomsko) Trojstvo je doktrina koja se bavi odnosima Oca, Sina i Duha Svetoga jednih prema drugima, dakle unutar Trojstva, i prema svijetu. Dolazi od grčke riječi oikonomikos, što doslovno znači upravljanje kućanstvom tj. raspodjela dužnosti, zadataka ili uloga. Svaka osoba Trojstva ima različite uloge unutar Trojstva i različite uloge u Njihovu odnosu prema svijetu, a ponekad se te uloge preklapaju.
