Duh Božića o kojemu svijet govori je drugačiji od onog Duha u kojeg kršćani vjeruju. On je doista živi Duh, suvereni Duh, čak i opasan Duh.
Skriven u često zaboravljenom stihu pjesme „Hark! The Herald Angels Sing” nalazi se često zaboravljeno božićno čudo:
„Adamova sličnost, Gospodine, pokaži se, stavi svoju sliku na svoje mjesto: Drugi Adam odozgo, vrati nas u svoju ljubav.“
Krist je na ovaj svijet došao ne samo kao Božji Sin, nego kao i drugi Adam. (1. Korinćanima 15, 47-49; Rimljanima 5, 14) U Kristu, vidimo čovječanstvo kako ono treba izgledati: savršeni prikaz Božje slike, ”okrunjen slavom i čašću.” (Psalam 8, 5)
Osim toga, u Kristu vidimo otkupljeno čovječanstvo, kao što će jednoga dana biti. Jedan, koji je začet u utrobi Marije, sada je začet unutar nas. (Galaćanima 4, 19) Kada završi s utiskivanjem sebe preko Adama koji je u nama, ”bit ćemo poput Njega.” (1. Ivanova 3, 2)
Ovo čudo može voditi do drugoga: do čuda u kojem je naš drugi Adam, Krist živio ljudskim životom. Služio je, patio, umro i uskrsnuo ne zahvaljujući vrlini svoje svemogućnosti, nego na temelju vrline Njegovog savršenog života u obliku čovjeka. Kao što pjevamo u ovoj himni: „On je bio zadovoljan kao čovjek da boravi s drugim čovjekom.“
Kako bi mogao ispuniti svoju misiju kao pravi čovjek, morao je biti u potpunosti ispunjen Duhom Svetim.
Čovjek Duha
Tri puta je Izaija predvidio da će Mesija koji dolazi biti savršeni čovjek Duha. Prema riječima proroka: “Duh Gospodnji počivat će na njemu.” (Izaija 11, 2) Očevim riječima: „Stavio sam na Njega svog Duha.“ (Izaija 42: 1) Prema riječima samog Krista: „Duh Gospodina Boga je nada mnom.“ (Izaija 61: 1)
Sva naša mesijanska zvona trebala bi zazvoniti, kad čujemo kako Gabriel govori Mariji: „Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega zasjenit će te; zato će dijete koje će se roditi nazvati svetim, Sinom Božjim.“ (Luka 1,35) Od samog trenutka Kristovog začeća, Duh Sveti počivao je na njemu.
Još čudesnije, Duh ga nikada nije napustio. Kroz ostatak Evanđelja, Duh služi kao Kristov “nerazdvojni suputnik,” kako je to rekao crkveni otac Bazil (Sinclair Ferguson, Duh Sveti, 37). Veliki puritanac John Owen otišao je dalje i nabrojao deset faza ovog nerazdvojnog druženja (Djela Johna Owena, 3; 162–83). Prema Owenu, Duh Sveti je:
- oblikovao Kristovo tijelo u Marijinoj utrobi (Luka 1,35);
- posvetio Kristovo tijelo i ispunio ga milošću (Izaija 11, 1–3; Luka 1,35; Hebrejima 7,26);
- odgojio Krista u mudrosti i znanju (Luka 2,40, 52; usp. Izaija 11, 1–3);
- pomazao Krista, posebno tijekom krštenja, svime što je potrebno za njegovu mesijansku misiju (Matej 3,16-17; Ivan 3,34; Luka 4,1; usp. Izaija 61,1);
- dao snagu Kristovim čudesnim djelima (Matej 12,28; Djela 10,38);
- vodio i podržavao Krista u njegovoj službi (Izaija 42, 4; 49, 5–8; 50, 7–8; Luka 4, 1, 14);
- omogućio Kristu Njegovo prinošenje na križ (Hebrejima 9,14);
- sačuvao Kristovo tijelo u grobu (Djela 2,27; usp. Luka 1,35);
- uskrsnuo Krista iz mrtvih (Rimljanima 1,4; 8,11; 1. Timoteju 3,16);
- proslavio Kristovu ljudsku narav (1. Korinćanima 15,45).
Stoga, kako zaključuje Sinclair Ferguson: “Od utrobe do groba, do prijestolja, Duh je bio stalni pratitelj Sina.”
Potpuno ljudska svetost
Ali ako je Isus bio i ako jest u potpunosti Bog, zašto mu je potreban Duh Sveti za ispunjavanje Njegove misije? Zar nije mogao narasti u mudrosti i činiti čuda, na primjer, snagom vlastitog božanstva? Da, mogao je. Ali da je to učinio, ne bismo mogli pjevati:
„Drugi Adame odozgo, vrati nas u svoju ljubav.“
Da bi Krist postao naš drugi Adam, morao se najprije boriti i pobijediti na istoj bojišnici na kojoj je naš prvi Adam izgubio. Prvi Adam pao je kao čovjek; stoga Krist mora stajati kao čovjek, kao Onaj koji je „stvoren poput svoje braće u svakom pogledu, ali bez grijeha.“ (Hebrejima 2,17; 4,15) Nijedna životinja i nijedan anđeo nisu mogli poništiti naše drevno prokletstvo; taj je zadatak ostavljen za savršenog drugog Adama.
„Ako želimo biti sveti“, piše Ferguson, „ta svetost mora biti izražena u našem svojstvu čovjeka. To je Krist postigao.“ Po Duhu je Krist postao preteča novog svetog čovječanstva. A sada, istim tim Duhom, u nas utiskuje svoju potpuno ljudsku svetost.
Obnavljanje naše izgubljene slave
Neposredno prije nego što je Isus bio izdan, rekao je svojim učenicima: „Zatražit ću Oca i poslat će vam još jednog Pomoćnika koji će zauvijek biti s vama, čak i Duh istine.“ (Ivan 14, 16–17) Isti Duh koji je ispunio Isusa sada je s nama, čak i u nama (Ivan 14,17) zauvijek. Kao Duh uskrslog Krista “on preuzima kopiju Kristovog religioznog života u Duhu i u nama budi te iste naklonosti i želje, tako da smo uistinu slični Kristu,” kako piše Mark Jones.
Drugim riječima, Duh ulijeva naše čovječanstvo u kalup Kristove čovječnosti; kalup koji je stvorio svojim savršenim ljudskim životom. Tako nas, na primjer:
- Uči da se Bogu obraćamo s „Abba,“ baš kao što je to činio Isus (Marko 14,36; Galaćanima 4, 6).
- On nas odijeva samom Kristovom snagom (Luka 4,14; Djela 1,8).
- Daje nam moć kako bismo mogli usmrćivati tjelesna djela, kako bismo mogli biti sinovi po uzoru na Sina (Rimljanima 8, 13–14; 29).
- Poziva nas na „dijeljenje Kristove patnje.“ (1. Petrova 4, 13–14)
- Otkriva Kristovu slavu kako bismo se mogli „preobraziti na istu sliku.“ (2. Korinćanima 3,18)
- Na kraju će nam dati tijelo poput Kristova (1. Korinćanima 15,44; Rimljanima 8,11).
Duh, koji je bio „nerazdvojni pratitelj“ Krista na zemlji, sada je naš nerazdvojni pratitelj; poslao ga je Sin „kako bi obnovio slavu u nama.“ (Duh Sveti, 92).
Duh Božića
Mnogi ljudi u ovo doba godine opušteno koriste riječi “duh Božića”, riječi koje u ovom kontekstu često puta znači malo više od nejasne dobre volje i ukroćene ljepote. Ali postoji još jedan Duh Božića, koji nije ni nejasan ni pitom. On je doista živi Duh, suvereni Duh, čak i opasan Duh; opasan za sve ono u nama što je drugačije od Krista i za sve izvan nas koji se protive Kristu.
On je napadač svijeta, čudesan, ubojica đavla, ubojica grijeha i uništavač smrti. Moć je njegovo obilježje, a Kristova slava njegov je cilj. Iako je nevidljiv poput vjetra, moćan je poput uragana. A ako se njegovo djelovanje ponekad čini usporenim, ono se neće zaustaviti sve dok Krist ne bude oblikovan u nama; sve dok više ne budemo imali potrebu moliti:
„Adamova sličnost, Gospodine, pokaži se, stavi svoju sliku na svoje mjesto.“
Zato budi hrabar kršćanine. Božić znači više od Kristova ulaska u ovaj svijet. Božić označava Kristov ulazak u tebe.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
