Martina iz Zagreba redovno prati naš portal i odlučila nam je poslati svoje svjedočanstvo. Prenosimo ga u cijelosti.
Zovem se Martina i želim podijeliti svoju priču. Godinama sam prolazila kroz strašna iskustva, uvjerena da me progone demoni. To nije bio samo osjećaj, to je bila stvarnost s kojom sam živjela svaki dan. Stalno sam osjećala taj neprestani nemir u sebi, taj strah koji nije prestajao. Život mi je bio kao zatvor, kao da me nešto neprestano kontrolira i vuče prema dolje. Nisam mogla pronaći mir, ni u sebi ni oko sebe. Nisam znala kako dalje. Vikendom bih izlazila s prijateljicama i pokušala pronaći smisao u alkoholu i cigaretama.
Nisam bila praktična vjernica. Primila sam krštenje, svetu pričest i krizmu i nakon toga sam prestala odlaziti u crkvu. Čula sam za Kuću susreta Tabor u Samoboru i za svećenike koji se tamo mole za ljude u teškim situacijama. Iskreno, isprva sam bila skeptična. Kako bi jedna molitva mogla promijeniti moj život kada ništa nije pomoglo? Ali bila sam očajna. U meni se nešto slomilo i odlučila sam – otići ću. Nisam imala što izgubiti. Otišla sam na duhovnu obnovu.
Kada sam stigla, svećenik je počeo moliti za mene. U početku nisam znala što osjećam, ali onda se dogodilo nešto što ne mogu do kraja opisati riječima. Osjetila sam … kao da mi netko skida ogroman teret s ramena. Kao da su svi ti strahovi, taj nemir, ta tama koja me obavijala – jednostavno nestali. Kao da su u trenutku isparili. Osjetila sam nevjerojatan mir. Hvala Bogu!
Ne mogu vam reći koliko mi je taj događaj promijenio život. Oslobođena sam, konačno mogu normalno živjeti. Ne bojim se više. Znam da me Bog oslobodio i da je ta obnova bila početak mog odnosa s Bogom. Sada se trudim živjeti po vjeri. Svaki dan se približavam Bogu kroz Njegovu Riječ i molitvu. Znam da će biti teških trenutaka, ali znam da je jači Onaj koji u meni. On je svjetlo i svaku tamu će uništiti.