Nestrpljivi ste jer već dugo čekate na Božji odgovor na vašu molitvu? Možda vam ova spoznaja može pomoći!
“Vi ste svjedoci toga. Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo” (Luka 24,48-49).
Isus govori svojim prijateljima koji su tri godine bili s njim u službi da su bili svjedoci njegova srca, uma, djela i mudrosti. A ipak im kaže da ostanu u gradu – da ne odlaze – dok.
Mnogi od vas koji ovo danas čitate trebate u svom životu taj dok. Stvari ne idu kao što biste željeli da budu ili vjerujete da bi trebale biti. I čekate dok se nešto ne dogodi.
Dok Bog ne dođe, stvari će ostati iste
Dok Bog ne dođe, neće biti sile s neba koja bi promijenila stvari koje se događaju na zemlji.
Pisac Luke napisao je i knjigu Djela te ponovno vidimo: “(Isus) im naloži da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju obećanje Očevo” (Djela 1,4). On im ponovno kaže da čekaju dok ne budu obučeni u silu odozgo.
Čekajte! Ne jurite da uzmete stvari za koje vjerujete da ćete ih postići u životu. U nekom smislu, morate raditi na čekanju. Poniznost koju čekanje zahtijeva kaže: “Nemam sile da to učinim i ne mogu to učiniti u vlastitoj snazi. Potrebno mi je djelo Duha Svetog u mom životu.”
PROČITAJTE: Ima li čekanje na Boga smisla? Ima, a evo i zašto!
Što mislite, kako je to čekanje izgledalo učenicima? Oni nisu ječali: “O, moramo čekati na Boga!” Ne! Vidimo da ih je Isus blagoslovio te su čak i dok je uzlazio u nebo bili puni velike radosti.
“Zatim ih povede u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo. Oni padoše ničice pred njima pa se zatim s velikim veseljem vratiše u Jeruzalem, gdje su sve vrijeme bili u hramu hvaleći Boga” (Luka 24,50-53).
Autor: Gary Wilkerson
