Dragi supruže, život je bio težak u posljednje vrijeme. Ne kao „ajme, baš je teško biti odrasla osoba, hahaha“, nego težak u tolikoj mjeri da nam je teško biti na nogama.
Većinu dana mi se čini da ni ne živimo, nego samo obavljamo stvari. Djeca, škola, zadaća, treninzi, posao, savijanje planina neopeglanog rublja. Sve se čini gotovo nemoguće, kao da nikada ne završava. U tom kaosu, mi ponekad zaboravimo jedno na drugo.
Prije smo planirali provođenje vremena zajedno. Imali smo velike ideje i snove te bi ih dijelili jedno s drugim. Sada se svi naši razgovori svode na ono što slijedeće treba prekrižiti s popisa obaveza.
Ne mogu se pretvarati da mi se šapće s tobom na kraju dana kada samo razmišljam o tome kako da zaspem ili ležim u tišini. Djeci sam pjevala jednu te istu pjesmicu ne znam ni koliko puta jer je alternativa bila slušanje njihovog vrištanja. Na mene su vrištali, plakali i pitali me najmanje 100 pitanja ni o čemu.
Malena je osoba dodirivala neke dijelove mene svaku sekundu u danu. Provela sam poslijepodne preživljavajući s djecom, veliki osjećaji i mnogo malih problema. Žudila sam za tišinom. Zaista te želim pitati o poslu i tvom danu, ali jednostavno nemam više snage u sebi. Moj mozak je kao kaša i bez obzira koliko se jako potrudim osjećam se kao da se samo pretvaram da te slušam.
Sjećam se kakvi smo bili kada smo se tek oženili
Sjećam se kakvi smo bili kada smo se tek oženili. Svugdje smo se držali za ruke i potajno ljubili kad god smo stigli. Želim da mogu biti takva i sada za tebe, ali danas ne mogu. Odvratna sam. Iscrpljena sam. Ako me još jedna osoba dotakne poludjet ću. Samo želim sjediti i biti u tišini i imati nekoliko trenutaka samo za sebe prvi put u cijelome danu.
Ne želim zvučati nezahvalno. Volim naš život. Volim našu djecu. No ovo je težak dio.
Molim te nemoj odustati od nas
Trenutci neobjašnjive ljubavi, čiste radosti i ponosa su raštrkani ovim našim životom. Dani su tako dugo. Ljudi nam govore da su godine kratke, a ako je to istina onda se trebamo držati dobrih stvari i pustiti loše da prolete pokraj nas.
PROČITAJTE: Dragi mužu, kada ti se čini da te ne primjećujem…
Čuli smo za parove čija su djeca odrasla i odselila se. Dvije ljudi koji su jako dugo u braku su sami po prvi put u nekoliko godina te odjednom shvate da su se negdje na putu izgubili i udaljili jedno od drugoga. Negdje u svakodnevnim obavezama oni su se odvojili jedno od drugoga. Sve što su imali dali su svojoj djeci, a za njih nije ništa ostalo.
Svaku večer namjeravam biti vesela i pristojna kada dođeš s posla. Nedostaješ mi. Nedostaje mi tvoja smirena prisutnost i veseli način na koji postupaš s našom djecom.
Očajno želim biti supruga koja dočekuje svog supruga s čistim domom i večerom. Većinom te dočekam s uzdahom frustracije i odbrojavanjem vremena do odlaska u krevet. Ako si sretan, dobiješ 10 minuta sa mnom prije nego se počnem žaliti. Prigovarati. Čujem se. Mrzim to, ali ujedno ne znam kako prestati.
Pitam se hoće li u jednom trenu tebi postati lakše ostati raditi dodatnih nekoliko sati umjesto vratiti se kući ženi koja se raspada pod pritiskom svakodnevnice.
Hoćeš li prestati pokušavati me poljubiti prije spavanja jer muškarac ne može vječno trpjeti odbijanje?
Hoće li izlasci na večeru zauvijek nestati jer su postali samo još jedna obaveza?
Znam da udvaranje i zajedništvo nije lako sada kada imamo jako malo vremena jedno za drugo. No, molim te, nastavi se truditi.
Nastavi nam dogovarati večere kada se ja žalim oko djece. Te večeri kada se lijepo obučem i pojedem nešto lijepo i kada možemo neometano razgovarati – te me večeri napune. Podsjete me koliko si dobro pašemo i zašto smo odabrali jedno drugo za život.
Nastavi dolaziti s posla uzbuđen što ćeš me vidjeti iako ćeš naići na kaos. Tome se najviše radujem svaki dan. Gledam na sat i brojim sate dok ne dođeš kući. Nikada ne želim prestati iščekivati zvuk tog automobila dok se parkiraš pred kućom.
PROČITAJTE: Muž objasnio zašto nije u braku samo s jednom ženom
Molim te nastavi mi govoriti da sam predivna kada mi je masna kosa svezana u rep, a na majici imam ostatke dječje hrane od jutra. Kada zakolutam očima na tvoje riječi jer se čine tako daleko od istine, nemoj prestati. Ne osjećam se lijepo ili imalo normalno, ali želim da znaš da su tvoje riječi jedina stvar koja je učinila da se osjećam ženom po prvi put u cijelom danu.
Tvoj zagrljaj vraća život
Drži me u naručju nekoliko sekundi duže nakon što sam spustila ruke iz zagrljaja. Imam toliko obaveza da zaboravim koliko je dobro zastati na trenutak. No tvoj zagrljaj vraća život. To je prvi put u danu da je netko pažnju usmjerio na mene. Treba mi to.
Život će usporiti u jednom trenu. Djeca će postati sve samostalnija. Moj najveći srah je, da, negdje u svemu tome, ćemo mi prestati biti mi. Nastavi me podsjećati da smo mi više od roditelja. Mi smo partneri. Mi smo najbolji prijatelji. Budimo si uvijek na prvom mjestu.
Nastavi me podsjećati na to kako ne bih zaboravila koliko toga možemo izgubiti. Nastavi me podsjećati na to kako se ne bi jednoga dana probudili i shvatili da se više ne poznajemo.
Ovo sam putovanje započela s tobom i želim ga tako i nastaviti. Želim uživati u tebi dok ne budemo stari i sjedi. Pripadamo jedno drugome i još uvijek imamo mnogo toga za dati jedno drugome.
Autorica: Stephanie Hollifield; Prijevod: Ida U.; Izvor: Momstrosity.co
