Stara je kraljica na samrti poklonila svome sinu medaljon, uz ove riječi: “Dragi sine, kad ti bude najteže, kada misliš da se sve ruši oko tebe, kada ti se učini da su ti sve lađe potonule, otvori ovaj medaljon… On će ti pomoći lakše prebroditi tu tjeskobu…”
Kraljica je umrla, godine su prolazile, a mladi je kraljević živio sretno i spokojno… Vrijeme mu je prolazilo u radosti i veselju i nikako nije nailazio taj posebno težak trenutak da bi mogao otvoriti medaljon…
Sve ga je više i više mučilo što piše u njemu, pa ga je zato jednom, u vrijeme svoje najveće sreće, odlučio ipak otvoriti i vidjeti što piše…
Našao je ove riječi: I ovo će proći…
Poslije mnogo godina došle su na red i nedaće, ratovi, teška vremena… Ponovno je otvorio medaljon, i ponovno pročitao: I ovo će proći…
