Ljudi su emocionalna bića. Plač je jedan od načina izražavanja tuge. Dotiču li naše suze Božje srce? Plače li Bog zajedno s nama?
Znate li koji je najkraći redak u čitavoj Bibliji. Sadrži samo dvije riječi, tri sloga. Međutim, ove dvije riječi pružaju nevjerojatan uvid u srce našega Gospodina.
I zaplaka Isus. (Ivan 11, 35)
U malom selu Betaniji zatičemo Isusa kako plače na grobu Lazara.
Suze imaju svoj jezik
Evanđelist Ivan jednostavno kaže: “Isus je plakao.” Nije plakao jer je Lazar bio mrtav. Znao je da mu u trenutku može vratiti život – a oni koji poznaju Bibliju znaju da je upravo to učinio! Isus je zaplakao kad je vidio Lazarove sestre i Židove kako plaču.
A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj! I zaplaka Isus. (Ivan 1, 32-35)
Naše suze dotiču Božje srce
Marijino je srce bilo slomljeno. Njezin je brat bio mrtav i činilo se da je Isus stigao prekasno. Nije se nadala. Boljelo ju je. Plakala je dubokim jecajima i naricanjem. Izlijevala je svoju dušu Gospodinu. Kad ju je Isus vidio, zaplakao je s njom. Ovog velikog Boga dirnule su naše vlastite povrede i slomljena srca.
Isus nam također nudi utjehu, obećavajući da nas nikada neće ostaviti same u našim problemima i tuzi. Nijedna druga religija ne pokazuje nam boga koji se tako jasno poistovjećuje s boli svog naroda. Samo Isus prolazi s nama kroz našu bol. Samo Isus plače s nama.
Bog čuva naše suze u boci
“Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?” (Psalam 56, 9)
Vjerujem da je Bog stavio Psalam 56 u Bibliju za ljude koji se osjećaju zaboravljeno u svojoj boli. Ovaj psalam kaže da je svaku suzu, koja je potekla niz Davidovo lice, Bog stavio u bocu. To nam puno govori: Bog je u našoj blizini. Bog svemira, koji čuje milijune molitava u bilo kojem trenutku, svjestan je svake suze koja potekne niz lice.
Bog je najviše svjestan naših borbi. Nije apatičan prema našoj boli. Ne povlači se iz naše zbunjenosti. Bilo da se radi o tjeskobi, depresiji, usamljenosti, zbunjenosti, gubitku, razočaranosti ili bilo kojoj drugoj vrsti boli s kojom se suočavate, Bog je blizu. Razumije, jer je Isus osjetio terete koje mi osjećamo.
Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. (Hebrejima 4, 15)
Nije li Isus bio usamljen? Nije li iskusio napuštenost od Oca na križu? Nije li osjetio tjeskobu u Getsemanskom vrtu? Nije li živio dan za danom s ljudima koji su sumnjali tko je on?
U redu je plakati
U Bibliji se posljednji put suze spominju u Otkrivenju 21, 4. Ovaj stih otkriva prekrasan prizor na nebu: “Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju.” To je naša nada. Sve naše suze čuva u boci i jednog će ih dana obrisati. Kralj David rekao je to najbolje:
Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje. (Psalam 30, 6)
Imamo Boga koji je uvijek uz nas. On je Onaj koji vidi naša slomljena srca i plače s nama.
