U Starom zavjetu postoji nekoliko očitih primjera poligamije. Dopušta li Bog poligamiju danas?
Biblija ne koristi izravno riječ “poligamija” kada zabranjuje ono što ta riječ predstavlja. Odsutnost te riječi u našim prijevodima izvornih biblijskih tekstova nije argument da je Bog odobrava. Ako se brak izričito odnosi na jednog muškarca i jednu ženu (Postanak 2, 24), onda “poligamija” uopće nije brak.
Dopušta li Bog poligamiju danas?
U najranijim trenucima ljudske povijesti Bog je uspostavio brak. Od objave Adamu do posljednjeg dana suda, jedan muškarac i jedna žena mogu se spojiti u ovo posebno jedinstvo.
Svrha i definicija ovog sjedinjenja dana je u Postanku 2, 18-25, posebno u retku 24 koji glasi: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” Tu je definiciju potvrdio i naš Gospodin Isus Krist u Novom zavjetu.
On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Matej 19, 4-6)
Farizeji su pitali Isusa zašto je važna bračna zajednica jednog muškarca i jedne žene kada se činilo da Bog odobrava poligamiju i razvod. Isus je odgovorio: “Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.” (Matej 19, 8)
Poligamija u Starom zavjetu
Poligamija nikada nije sankcionirana niti odobrena u Bibliji. Iako je istina da su neki starozavjetni vjernici imali više žena, to se nikada nije predstavljalo kao prihvatljivo u Božjim očima.
PROČITAJTE: Poligamija u Bibliji: Zašto je u Starom zavjetu postojala poligamija?
Poligamija se prvi put spominje u Postanku 4, 19 kao nešto što je praticirao Lamek, Kajinov potomak, koji je imao dvije žene. Nadalje, vidimo kako je Jakov greškom oženio Leu i na kraju se oženio njezinom sestrom Rahelom. Mojsije, kralj David i Salomon oženili su svaki po dvije ili više žena. Salomon je poznat po svom haremu žena i priležnica. Biblija je puna primjera poligamije, ne zato da bi je opravdala, već kao povijesni zapis.
Zapravo, Bog je od početka govorio protiv uzimanja više od jednog supružnika. Bog nikada nije rekao da je poligamija u redu. Jedna od Njegovih zapovijedi – “ne učini preljuba” (Izlazak 20,14 ) – govori protiv sklapanja braka s više partnera. Zato Biblija nikad ne odobrava ovu praksu. Bog nije bio naklonjen poligamiji zato što je svaki njezin primjer rezultirao kaosom. Salomon je najpoznatiji i najekstremniji primjer ove prakse. Na kraju su ga njegove brojne žene odvele u idolopoklonstvo i uništile njegovu vjeru u Boga.
Poligamija je zabranjena u Novom zavjetu
Nadovezujući se na izvornu instituciju braka u Postanku 2, Isus je jasno rekao da je brak veza između muškarca i žene gdje njih dvoje postaju jedno. Ova veza je moralno i zakonski obvezujuća sve dok ju ne prekine smrt. Apostol Pavao u Rimljanima 7 izričito kaže da ako je osoba u braku, a supružnik je još živ, vjenčanje s nekim drugim je preljub, a ne zakoniti brak.
U Isusovo vrijeme, izraelski muškarci više nisu uzimali nekoliko žena. Kada je Pavao poučavao kršćane o braku, uvijek je spominjao monogamiju.
Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. (Hebrejima 13, 4)
Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. (1. Korinćanima 7, 2)
Požrtvovna ljubav o kojoj Pavao govori u Poslanici Efežanima ostavlja mjesta samo za monogamne brakove. “Muževi”, piše Pavao, “ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao samoga sebe za nju” (Efežanima 5, 25).
Poligamni život je život ispunjenja vlastitih želja, njegovanja grijeha i ljubavi prema sebi. Iskreni vjernici se odriču svojih sebičnih želja i prava kako bi služili drugima. Muž treba služiti jednoj ženi i obrnuto.
