Donald Trump, 45. i 47. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, često se prikazuje kao figura koja polarizira mišljenja – ne samo u političkom, već i u vjerskom kontekstu.
Mnogi kršćani, posebice konzervativni evangelisti i katolici, vide ga kao saveznika u borbi za svoje vrijednosti, poput protivljenja pobačaju i promicanja vjerske slobode.
Međutim, dublja analiza njegovih uvjerenja, prošlosti i sadašnjeg ponašanja otkriva složenu sliku koja ne odgovara uvijek idealima koje kršćanska zajednica često povezuje s moralnim vodstvom.
Trumpova vjera: Površna ili iskrena?
Trump se često identificira kao kršćanin, točnije prezbiterijanac, a tijekom svoje političke karijere nije propuštao priliku da se pozove na vjeru kada mu to politički koristi.
Primjerice, tijekom inauguracijskog govora 20. siječnja 2025., zahvalio je Bogu što je preživio dva atentata, obećavši da će Ameriku učiniti “ponovno velikom” uz Božju pomoć.
Takve izjave rezoniraju s kršćanskim biračima, posebice onima koji vjeru vide kao sastavni dio američkog identiteta. Ipak, teolog Miroslav Volf, u svojoj analizi iz 2020., upozorava da Trump “dosljedno provodi dvije najpogubnije zloporabe religije: smatra da je religija oznaka skupnog identiteta i koristi je kao puki politički alat.”
Volf tvrdi da Trumpova vjera nema dublji moralni sadržaj, već služi kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva, što je daleko od kršćanskog ideala univerzalne ljubavi i služenja drugima.
Trumpova podrška među evanđeoskim kršćanima nije zasnovana na njegovom osobnom pobožnom životu, već na pragmatičnim ishodima. Jeremy Shearmur u analizi (2024.) ističe da konzervativni kršćani u Trumpu vide paralelu s kraljem Kirom iz Biblije – poganinom kojeg je Bog koristio za dobrobit svog naroda.
Trumpova politika, poput imenovanja konzervativnih sudaca koji su omogućili ukidanje prava na pobačaj 2022., cementirala je ovu percepciju. No, njegovo poznavanje kršćanskih načela često izaziva sumnje.
Na primjer, kada je 2015. upitan koja mu je omiljena biblijska knjiga, odgovorio je neodređeno: “Biblija je sjajna, jako je dobra”, izbjegavajući konkretan odgovor, što je navelo mnoge da se zapitaju koliko je njegova vjera duboka.
Arogantnost i nedostaci iz prošlosti
Trumpova prošlost i ponašanje ne odgovaraju tradicionalnim kršćanskim vrlinama poput poniznosti, skromnosti i suosjećanja. Prije političke karijere bio je poznat kao njujorški milijarder čiji je život obilježila ekstravagancija, tri braka i brojni skandali.
Njegova tvrtka, Organizacija Trump, suočila se s optužbama za financijske malverzacije, a on sam je bio uključen u više stečajeva. Osobni život, uključujući javno priznate afere i snimku iz 2005. u kojoj se hvali seksualnim uznemiravanjem, stoji u oštroj suprotnosti s kršćanskim idealima čistoće i poštovanja.
Njegova arogantnost, vidljiva i danas, dodatno komplicira sliku. Trump često koristi bombastičan jezik, nazivajući sebe “najboljim” i “genijem”, a u jeku krize s carinama (da mu mnogi ljube d.pe) što je u suprotnosti s kršćanskim naglaskom na poniznost.
Nakon uvođenja globalnih carina, izjavio je: “Nitko ne radi bolje od mene, ja sam taj koji spašava Ameriku.” Takav stav, zajedno s njegovim sukobima s političkim protivnicima i čestim ismijavanjem drugih, teško se može uskladiti s Isusovim učenjem o ljubavi prema neprijateljima.
Sadašnjost: Moć iznad morala?
Trumpova trenutna politika i dalje privlači kršćanske glasače zbog pitanja poput imigracije i ekonomske zaštite, no njegovi postupci često odražavaju pragmatičnu, a ne moralnu motivaciju.
Na primjer, najava carina od minimalno 10% na sve zemlje (osim Rusije) u travnju 2025., izazvala je globalni ekonomski potres i kolaps na burzama, ali je Trump to opravdao kao nužnost za “jačanje Amerike” bez obzira na posljedice po siromašnije nacije. Takav pristup teško se može povezati s kršćanskom brigom za siromašne i potlačene.
Povjesničar Russell Mead, u svojoj knjizi Zmija i golub, podsjeća da američka politika često balansira između idealizma i realizma, a Trump se čvrsto svrstava u potonje.
Njegova sklonost autoritarnim tonovima – poput prijetnji Iranu bombardiranjem ili insinuacija o mogućem trećem mandatu unatoč ustavnim ograničenjima – dodatno ukazuje na to da mu je moć važnija od principa.
Trump nije sveti zaštitnik
Donald Trump nije ono što mnogi kršćani misle – ni sveti zaštitnik njihovih vrijednosti, ni moralni uzor. Njegova vjera, iako javno iskazana, čini se više političkim alatom nego dubokim uvjerenjem.
Prošlost obilježena skandalima i sadašnjost prožeta arogantnošću stoje u suprotnosti s kršćanskim idealima, no njegova sposobnost da ispuni određene ciljeve konzervativnih kršćana drži ga na postolju.
Možda je upravo ta paradoksalna kombinacija pragmatizma i nesavršenosti ono što ga čini tako privlačnim – i tako kontroverznim – u očima vjernika.
Nema on ama baš nikakve veze ni s Kristom ni kršćanstvom. Toliko arogancije i zla u jednom čovjeku dugo nije viđeno!
Koliko li je naivnih kršćana položilo vjeru u njega, sumnjiv je on igrač. Sve mislim da će mnoge izneveriti. Njemu je više bitan mister dolar nego Bog Svemogući. A pod velom kršćanstva se lako može kriti.
Vrhunski manipulator s teškim narcisoidnim poremećajem. Njegov bog je novac i moć. Nema on veze s Isusom Kristom i s kristovim naukom.