Ako dolazite kući s posla umorni, opterećeni i puni briga, ova priča će vam dobro doći:
Jednom prilikom sam angažirao vrhunskog stolara da mi pomogne u obnove stare poljske kućice i upravo mu je priveden kraju prvi težak dan na tom poslu.
Pukla mu je guma pa je izgubio jedan sat rada, električna testera mu je otkazala, a sada mu se stari kamion odbija pokrenuti. Dok sam ga vozio kući, sjedio je ozbiljan u kamenoj tišini.
Na dolasku, pozvao me je da upoznam njegovu obitelj. Dok smo hodali prema vratima, nakratko je zastao ispred malog stabla, dodirujući vrhove grana s obje ruke. Prije nego što su se vrata kuće otvorila, on se preobrazio. Njegovo preplanulo lice zasijalo je osmjesima te je zagrlio svoje troje male djece i supruzi dao poljubac.
VIDI OVO: Priča o tri stabla koja će vas rasplakati
Zatim me je otpratio do automobila. Prošli smo kraj stabla, a ja sam gorio od radoznalosti. Pitao sam ga što je to što sam maloprije vidio.
– Oh, to je moje ‘stablo briga’ – odgovorio je.
– Znam da ne mogu izbjeći probleme na poslu, ali jedno je sigurno, ti problemi ne pripadaju kući, mojoj ženi i djeci. Zato ih samo objesim na stablo svake večeri, prije nego što uđem u kuću. Ujutro kad krenem na posao ponovo ih uzmem.
Na trenutak zastane.
– Ali smiješno je… – nasmije se – … kad u jutarnjim satima dođem da bi ih ponovno pokupio, nema ih ni približno onoliko koliko se sjećam da sam ih objesio prethodne večeri.
