Sjećate li se šoka i straha prije dvije godine kada smo se probudili uz vijest da je Putin mobilizirao svoju vojsku za napad na Ukrajinu?
Malo nas je zamišljalo da će ukrajinski otpor trajati dugo protiv zastrašujuće moći ruske vojske. Pobudila su se sjećanja na njemačku invaziju na Nizozemsku 1940. godine kada je brojčano nadjačana nizozemska vojska pružala otpor četiri dana prije nego što se predala 14. svibnja, odmah nakon što je Hitlerov nemilosrdni blitzkrieg uništio povijesno srce Rotterdama.
Moje sjećanje je također potaknuto mojom posljednjom posjetom Maidanu, Trgu neovisnosti u Kijevu, sada prije šest godina, srcu Revolucije dostojanstva 2013.-14. kojom je svrgnut marionetski predsjednik Kremlja, Viktor Janukovič.
Dok sam šetao između informativnih ploča i skulptura izloženih na trgu u spomen na važne i smrtonosne događaje tih dana, postao sam svjestan nedovršene drame koja se odigravala na povijesnoj granici između istoka i zapada.
U to sam vrijeme pisao o Ukrajini koja se koleba između dvije sudbine: “Maidan predstavlja budućnost punu nade, u kojoj angažirana crkva te informirana i suosjećajna Europa mogu igrati odlučujuće uloge. Ali mračna alternativa vreba u pozadini, vazalna Ukrajina s crkvom koja odaje počast Putinu koji se predstavlja kao ‘prvak vjere’.”
Novi mentalitet
Sjećam se da više nisam želio slijediti taj mračni tok misli. Što je Putin bio spreman učiniti ako demokratski eksperiment na njegovoj južnoj granici nastavi rasti i cvjetati? Znao je da će to potkopati njegovu vlastitu autoritarnu vladavinu među ruskim narodom.
Dok sam stajao među skulpturama, počeo sam uviđati značaj ove borbe za budućnost cijele Europe, istoka i zapada. Ovdje je nastajalo nešto novo. Ono što su neki počeli nazivati homo maidanus zamjenjivalo je podređeni mentalitet homo sovieticusa.
Prosvjedi na Majdanu otkrili su novi ukrajinski mentalitet, koji više nije bio servilan nasilnoj vlasti, nije više spreman podržavati status quo niti živjeti u laži. Homo maidanus je inzistirao na građanskim i vjerskim slobodama. Majdan je postao simbol slobode.
Promatrajući prostrani trg, pokušao sam zamisliti scenu od 9. svibnja 2004., kada je nizozemsko veleposlanstvo u Kijevu pozvalo bend u kojem su svirala moja dva sina da svira pred 50.000 Ukrajinaca okupljenih na Maidanu kako bi proslavili Dan Europe.
Iako vam rijetko koji Nizozemac može reći kada je i što je Dan Europe, 50 000 Ukrajinaca znalo je da se njime slavi proces europskih integracija i zalaže se za slobodu, pravdu i vladavinu prava, njihovu budućnost kojoj se nadaju kao dio Europske unije!
Tada sam postao svjestan da će ono što će se od tada dogoditi u Ukrajini imati ogromne posljedice za cijelu Euroaziju: Moravsku, Gruziju, Armeniju, Bjelorusiju i samu Rusiju.
VIDI OVO: Molitva za mir u Ukrajini
Drugi dah
Danas se osvrćemo na više od dvije godine s vrlo pomiješanim emocijama. Divimo se herojskom, Churchillovskom odgovoru ukrajinskog predsjednika i na rusku prijetnju i na zapadne ponude za sigurnu evakuaciju. Njegov odlučan prkos nadahnuo je njegovu naciju.
Jedva smo mogli povjerovati u izvješća koja su uslijedila o kilometarskim nizovima ruskih tenkova zaustavljenih mrtvih u svojim tragovima, od strane malih, mobilnih vojnih odreda na quadovima; a kasnije i ruskih trupa koje su bježale spašavajući svoje živote, ostavljajući za sobom oružje i opremu.
Ali sada se čini da se umor od rata javlja – među vojnicima, ukrajinskim stanovništvom u cjelini, a također i u zapadnim nacijama čiji su čelnici obećali potporu ‘koliko god je potrebno’. Riječi se ne slažu uvijek s djelima.
Oni na bojnoj fronti imaju malo streljiva da drže na odstojanju horde topovskog mesa koje Putin bezosjećajno šalje u smrt kako bi ostvario sve veće dobitke. Linija bojišnice nije se puno pomaknula u cijelu godinu. Nade u ukrajinski proboj prema Krimu suočile su se s čvrstim linijama obrane.
Poput psalmista, vičemo nebu: ‘Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati?’ (Psalam 13,2).
Ne daj Bože da potraje tako dugo kao što je trajalo Nizozemcima u njihovoj 80-godišnjoj pobuni protiv Španjolske (1568.-1648.), pobuđenoj onim što su smatrali biblijskim nalogom da se dignu kako bi zbacili tiraniju.
Ipak, gledano u široj perspektivi povijesti, trenutna borba Ukrajine je paralelna s nizozemskim iskustvom, koje je djelomično nadahnulo američku revoluciju. To je također nedovršeni posao Drugog svjetskog rata: prevladavanje sudbonosne podjele poslijeratne Europe koju su Roosevelt i Staljin dogovorili na Jalti. Počevši od Schumanova plana 1950., europska integracija proširila se sa zapada na srednju i istočnu Europu kada je komunizam implodirao i katalizirao drugu fazu slobode. Ukrajinska borba predstavlja treću fazu oslobođenja Europe. Njegov se ishod ne može uzeti zdravo za gotovo.
Naposljetku, psalmist ohrabruje svoje čitatelje da ne polažu nadu u kola i konje, tenkove i bespilotne letjelice, kada zaključuje: “Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek’ mi se srce raduje spasenju tvome!” (Psalam 13,6)
Autor: Jeff Fountain; Izvor: Evangelical Focus
