Na svom putu kući nakon velike vojne pobjede, judejskog kralja Asu presreo je prorok. Ovaj čovjek nije došao Asi čestitati, nego ga je upozorio: “Dokle god ćeš se oslanjati na Gospodina, potpuno se uzdajući u njega, bit ćeš blagoslovljen. On će hodati s tobom i davati ti pobjedu za pobjedom. Ali ako se okreneš od njega uzdajući se u svoje tijelo, imat ćeš nered i kaos u svakom području svoga života” (vidi 2 Ljet 15,1-6).
Asa je uzeo ovu poruku k srcu i vjerno je hodao s Gospodinom trideset šest godina. Tijekom tog vremena Bog je vrlo blagoslovio Judu. Bilo je divno i slavno živjeti u to vrijeme u toj zemlji, ali nakon svih tih godina, došla je druga kriza.
Otpali kralj koji je vladao Izraelom (koji se sam odvojio od Jude) pokrenuo je napad na Asu. Svladao je Ramu, grad približno osam kilometara od Judina glavnog grada Jeruzalema, odrezavši glavni trgovački put u grad. Ako se nešto brzo ne učini, čitavo će Judino gospodarstvo krahirati.
VIDI OVO: Gospodine, pomozi mojoj svakodnevnoj nevjeri
Ovaj put, kralj Asa je postupio u strahu. Umjesto da se uzda u Gospodina, potražio je pomoć kod ozloglašenog neprijatelja, aramejskog kralja. Nevjerojatno, ali Asa je izvadio iz Judine riznice sve blago i ponudio ga Aramejcima da izbave Judu. Ovo je bio čin potpune nevjere.
Često se kaže da je najteži dio vjere posljednjih pola sata. Činjenica je da je Bog već pokrenuo svoj plan izbavljenja Jude, ali Asa je prekinuo taj plan djelujući u strahu i panici.
Asa je primio drugu riječ: “Jer se nisi uzdao u Gospodina, od sada dalje imat ćeš ratove” (2 Ljet 16,9). I tako je to i bilo u Judi.
Djelovanje u nevjeri uvijek donosi potpuni nered i kaos.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
