Kako možemo znati da smo dobar i vjeran sluga? Isus nam je dao neke dokaze.
Vjerni u malenome
Isus je jednom rekao: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.“ (Luka 16, 10) Što je time mislio? Prije dosta vremena jedna je banka unajmila jednog čovjeka da napravi „malenu uslugu“ (zapravo nemoralno djelo) za banku, no čovjek je rekao „Ako želite da pomalo kradem od mušterija, kako znate da neću krasti i od banke?“ Čovjek je poentirao, a mislim da je i Isus htio slično poručiti. Ako ne možemo biti vjerni u malim stvarima, tada nećemo ni u velikima.
PROČITAJTE: 8 osobina koje svi vjernici trebaju imati
Druga istinita priča govori o tek zaposlenom čovjeku koji je ručao u blagovaoni tvrtke za koju je radio. Pogodilo se da je čovjek sjedio baš ispred direktora tvrtke koji je vidio kako čovjek sprema u džep komad maslaca koji košta oko 50 lipa. Direktor je shvatio da su zaposlili krivog čovjeka. Ako neće biti pošten oko jeftinog maslaca, sigurno mu se ne može vjerovati. Jeste li vjerni u malim stvarima? Ako ne, kako Krist može očekivati od nas da budemo vjerni u velikima?
Držanje do Njegove Riječi
Ako smo vjerni Isusu, to znači da smo vjerni Njegovoj Riječi, što znači da je se držimo. On je rekao: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Ivan 14, 23) Dokaz da volimo Isusa jest ako radimo ono što On kaže. Nitko od nas to ne može raditi savršeno, ali motivira nas ljubav prema Njemu i Njegovoj volji. Isus to sumira riječima: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Ivan 14, 15)
Dobro je držati se Njegove riječi jer: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.“ (Ivan 15, 10) Ne možete govoriti da volite Isusa, a zatim stalno ponašati se suprotno Njegovoj volji.
Provođenje njegove volje
Mislim da možemo shvatiti da su Isusova i Očeva volja iste… uvijek se sa svime savršeno slažu, uključujući i volju Duha Svetoga, pa znamo da je Očeva volja Isusova volja i da je Isus uvijek provodio Očevu volju. Isus stoga ima radosne vijesti za sve one koji poštuju Očevu volju: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Matej 12, 50) Vau! Pogledajte samo to! Ako ste vjerni Isusovom nauku, tada ste zapravo vjerni Očevoj volji jer su to dvoje isto. Slažu se u svemu. Ako radimo ono što Isus zapovijeda, provodimo Božju volju. Tko god provodi Božju volju Bog će ga blagosloviti, ali će ta osoba isto tako biti prepuna radosti jer znaju da provode Gospodarevu volju. Što god da činimo za Isusa, činimo i za Oca, i obrnuto.
Ako Ga ne zaniječemo
Ako ste vjerni Isusovi učenici, morate imati potrebu govoriti o Kristu. To je kao kad apostol Petar kaže: „Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.“ (Djela apostolska 4, 20) I kada apostol Pavao kaže: „Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. “ (1. Korinćanima 9, 16) Isus to postavlja izravnije: „A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“ (Matej 10, 33) jer Isus to vidi ovako: „A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.“ (Luka 12, 9) Jedan od ključnih citata u Bibliji kojim se raspoznaju oni koji nisu Kristovi su oni koji viču „Gospodine, Gospodine“, a to su isti oni kojima Isus poručuje: „Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ (Matej 7, 23) To je ozbiljno obećanje koje će se ispuniti po drugom Isusovom dolasku. Ne radi se o tome „poznajemo li Isusa“ nego je pitanje s vječnim implikacijama „Poznaje li Isus mene?“
Da ga ne zaniječemo znači da ne smijemo šutjeti u vezi Njega jer oni s kojima radimo ili živimo možda ni ne znaju da smo kršćani, a možda je to zato što se ne ponašamo poput Krista. Tada bi bilo dobro da se preispitamo i da provjerimo živimo li zaista u vjeri (1. Korinćanima 11, 28).
PROČITAJTE: 6 obilježja istinskog vjernika
Vjerni sluge
Prva rečenica koja je upotrjebljena kaže: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten“ (Luka 16, 10) i Isus ju je izrekao uz prispodobu o nepoštenom upravitelju (Luka 16, 1-9). Isus nam govori da ako smo vjerni u malim stvarima, da nam On može povjeriti i velike stvari. On nastavlja te kaže: „Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?“ (Luka 16, 11-12) Istina je da je sve što imamo dar od Boga. Pokušajte se samo sjetiti nečega što ne proizlazi od Boga (1. Korinćanima 4, 7). Mi smo samo upravitelji onoga što nam je Bog darovao, i On očekuje da budemo vjerni u onome što nam je povjereno, bilo to malo ili puno. Ako nismo vjerni u malim stvarima koje nam je Bog dao, kako nam On može povjeriti veće odgovornosti u kraljevstvu?
Zaključak
Isus je Krist bio vjeran do kraja i od nas očekuje da isto budemo vjerni. Možda ne do točke smrti, ali da budemo vjerni i u ono malo što imamo, a isto tako i da se držimo Njegove riječi gdje god da idemo i što god da radimo. Trebamo provoditi Njegovu volju i ne smijemo zanijekati Njegovo ime pred drugima, jer mi smo samo sluge, i ništa nije naše vlasništvo. Sve je od Boga i Bogu sve dugujemo, pa je naša dužnost da budemo vjerni i dobri sluge. A ako budemo takvi, i mi ćemo čuti dragocjene riječi od Boga: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.“ (Matej 25, 23). Zamislite kakva će to radost biti!
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Faithinthenews.com
