Jerihonske zidine su bile vrlo snažne da ih Izraelci nisu mogli srušiti. Postoje li stvarni fizički dokazi da su zidovi Jerihona pali?
Jerihonske zidine – starozavjetni zapis
Jošua je proveo Izrael preko Jordana i ušao u Obećanu zemlju, ali potom se morao riješiti naroda koji su tamo živjeli, prvenstveno zbog njihovih poganskih religija i rituala, od kojih su neki mogli zaraziti Izraelce i njihovo štovanje Boga, a da su dopustili da poganske kćeri ulaze u brak sa židovskim muškarcima, Izrael bi se ubrzo počeo raspadati. Bog je izabrao Izrael da bude svjetlo i primjer svijetu.
Jošua je znao da Izrael mora ostati vjeran Božjim zakonima, stoga kad je silom zauzimao Jerihon, samo je bio poslušan onome što mu je Bog zapovjedio. Jošua se pouzdao u Boga i znao je da On uvijek zna što je u najboljem interesu naroda, čak i ako nije uvijek razumio Božje putove.
Marširanje oko Jerihona
Nakon 7 dana marširanja oko Jerihona, „puk povika, a svećenici zatrubiše u trube. I dogodi se, kad puk začu glas trube, da puk podviknu snažnim pokličem te zidine popadaše sa svojega mjesta. Tada puk uzađe u grad, svatko prȁvo preda se, i zauzme grad“ (Jošua 6,20).
Pitanje koje nam obično pada na um glasi: „Jesu li povik i trube destabilizirali i srušili Jerihonske zidine“, ili je jednostavno „Bog radio ono što je već predodredio?“ Svakako ovo drugo, ali Bog ih je možda koristio kao sredstvo da uništi grad. Također, razmislimo o Izraelcima na trenutak.
Ono što su radili zacijelo im uopće nije imalo smisla. Možda je čak zbunilo i građane Jerihona; međutim, kao što je često slučaj, poslušnost dolazi prije razumijevanja. Učinili su ono što im je bilo rečeno i Bog je obećao da će učiniti ono što je rekao (kao i uvijek). Zid je pao, bilo zbog povika i truba ili zato što ga je Bog srušio. Kao što sam rekao, možda je koristio naciju kao sredstvo osude nad gradom, ali u svakom slučaju, to se bez Boga ne bi dogodilo jer su jerihonske zidine bile gotovo nesavladive, a Izrael u to vrijeme nije imao tehnologiju da bez duge, trajne opsade preuzme grad-državu. U konačnici, naravno da je to učinio Bog ili se nikada ni ne bi dogodilo. Mislim da je pouka: pouzdati se u Boga i dati mu svu slavu.
Nesavladiv Jerihon
Jerihonske zidne su bile toliko snažne da ih izraelski narod nije mogao srušiti bez višegodišnje opsade i okruženja kako bi im se spriječila opskrba hranom, budući da su već imali izvor vode. Jer jedno je sigurno, zidovi su bili dovoljno debeli i široki da osiguraju prostor za apartmane i stanove.
Prostitutka Rahaba je dozvolila špijunima da uđu u njezin dom (Jošua 6,17), a imala je dovoljno prostora da ih može sakriti ako bi ih kraljevi stražari došli tražiti. Jerihon je bio izgrađen na brdu ili nasipu, i tamo je pod kutom od oko 22 stupnjeva bio zid visok 12 do 15 stopa i debeo nekoliko stopa. Tlo je i dalje imalo nagib prema gore, a zatim se nalazio još jedan zid, ali ovaj je bio 20 do 26 stopa visok i 6 stopa debeo. Na kraju, tu je bio još jedan zid od 46 stopa, dio utvrde koji je osigurao dovoljno širok prostor da se unutar njega moglo živjeti. To potvrđuje činjenicu da je potrebna bila izravna Božja intervencija da se Jerihon sruši.
Dok su okruživali Jerihon 7 dana, Izraelci su možda pomislili: „Kako ćemo ikada uništiti takvu tvrđavu?“ Možda znak za pripisivanje Bogu jest činjenica da Izrael u okviru svojih mogućnosti nije mogao osvojiti Jerihon. Tu je i činjenica da je samo Rahabin dom ostao netaknut i to je bilo zbog obećanja kojeg su dali Rahabi da će ona i njezina obitelj izbjeći uništenje Jerihona (Jošua 6,22-23). Postoje dokazi da mali dio zida nije u potpunosti srušen. To bi mogao biti Rahabin dom. Uklapa se u biblijski tekst. No, o tome više kasnije.
Reference Novog zavjeta
U Novom zavjetu se među takozvanim „herojima vjere“ spominju i jerihonske zidine. Autor poslanice Hebrejima piše: „Vjerom zidine jerihonske padoše pošto se tijekom sedam dana kružilo oko njih“ (Heb 11,30), te: „Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima kad s mirom primi uhode“ (Heb 11,31). To bi mogla biti još jedna lekcija o Jerihonu.
Zidovi su pali po vjeri, a ne po snazi. Bilo da su pali, kako neki vjeruju, od marširanja ili trublji i vikanja, zaboravljaju da je nemoguće bilo srušiti Jerihon bez Boga. Autor poslanice Hebrejima koristi grčku riječ „pasti“ („piptō“). Zidovi su „pali“, u smislu da su se „srušili“, a metaforički „pali pod sud“. U Jošuinom zapisu, hebrejska riječ za „pasti“ (Jošua 6,20) je „tachath“ od koje dobivamo „ravnina“, a znači „potpasti” ili „pod“, a dokaz da se upravo to dogodilo su iskopine na više mjesta pod ruševinama Jerihona, tako da i hebrejski i grčki navode da je zid „pao pod sebe“, odnosno propao iznutra ili odozdo. Drugim riječima, pao je temelj, a zid je uslijedio.
Zaključak
Postoji stvarni dokaz da je Jerihon također zapaljen, kao što je Bog naredio Izraelcima (Jošua 6,24), a tu je i dio zida koji nije potpuno srušen, što moguće pokazuje mjesto gdje je živjela Rahaba i njezini ukućani.
Dakle, lako vam mogu dati na desetke vanjskih izvještaja koji govore o zidovima Jerihona i činjenici da su popadali, baš kao što se opisuje u Bibliji, ali ono što vam fizički dokazi ili netko drugi ne mogu reći jest da morate vjerovati u Boga.
Nikoga se ne može nagovoriti da vjeruje u Isusa Krista. Čak ni hrpa arheologa, koji vam mogu pokazati dovoljno materijalnih dokaza da je Biblija istina, to ne mogu učiniti. Niti vam itko može pokazati da je Isus Sin Božji koji je došao dati svoj život kao otkupninu za mnoge (Marko 10,45). Mogao bih nanizati arheologe (i teologe), ali oni vas ne mogu uvjeriti. To mora Duh Božji koji otkriva Sina Božjeg, onima koji su pozvani od Boga (Ivan 6,44). Ne radi se o tome da vas uvjerim; unutarnja Riječ (Duh Sveti) jest ta koja otvara vanjsku Riječ (Bibliju) kako biste vidjeli Živu Riječ, Isusa Krista.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
