Apostol Pavao kaže da je žena »vezana« uz svoga muža dokle god on živi. »Tako, udata žena zakonom je vezana za muža dok ovaj živi. Ali ako joj umre muž, slobodna je od zakona koji ju je vezao za muža« (Rimljanima 7,2).
Iz toga možemo izvući načelo da za svršetak bračne veze najprije netko mora umrijeti. To je Božje gledište, koje današnji brakovi ipak često ne odražavaju. U našem suvremenom društvu, brak završava razvodom u 51% slučajeva. To znači da više od polovice parova koji daju zavjet: »Dok nas smrt ne rastavi« dotle ne dogura.
Stoga se postavlja pitanje: što bračni par može učiniti kako bi bio siguran da će njihov brak trajati »dok (ih) smrt ne rastavi«? Prvo i najvažnije je pitanje poslušnosti Bogu i njegovoj Riječi. Prema ovome načelu trebalo bi se ravnati u životu prije braka dok su muškarac i žena još uvijek odvojeni. Bog kaže: »Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore« (Amos 3,3)? Za nanovo rođenog vjernika to znači ne započinjati bliski odnos ni s kim tko nije vjernik. »Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini?« (2. Korinćanima 6,14)? Budete li slijedili ovo načelo, uštedjet ćete si puno boli u srcu i patnje kasnije u braku.
Drugo načelo koje će zaštititi dugotrajnost braka jest to da muž treba biti poslušan Bogu te da treba ljubiti, poštivati i štititi svoju ženu kao što bi štitio svoje tijelo (Efežanima 5,25-31). S druge strane, žena treba biti pokorna Bogu i poslušna svome mužu »kao Gospodinu« (Efežanima 5,22). Brak između muškarca i žene duhovna je slika odnosa između Krista i Crkve. Krist je samoga sebe dao za Crkvu i on ju ljubi, poštuje i štiti kao svoju »zaručnicu« (Otkrivenje 19,7-9).
Kada je Bog Evu doveo Adamu u prvoj bračnoj vezi, ona je bila stvorena od njegove »kosti i mesa« (Postanak 2,31) i oni su postali »jedno tijelo« (Postanak 2,23-24). U našem suvremenom društvu takva predodžba se izgubila. Postati jedno tijelo znači više od pukog fizičkog jedinstva. To znači susret uma i duše kako bi se stvorila jedna cjelina. Ovaj odnos doseže puno dalje od senzualne ili emocionalne privlačnosti i ulazi u područje duhovna »jedinstva« koje se može pronaći samo kada se oba partnera predaju Bogu i jedno drugom. Ovaj odnos ne tvore »ja ili moje« nego »mi i naše«. To je jedna od tajni dugotrajnog braka. Kako bi brak potrajao »dok nas smrt ne rastavi«, oba partnera trebaju to učiniti svojim prioritetom. Učvršćivanje osobnog okomitog odnosa s Bogom uvelike pomaže u pokušaju da vodoravni odnos između muža i žene bude dugotrajan i da proslavlja Gospodina.
