Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati.
Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć,nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo.
I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče ka dolje.
U tim trenutcima užasnog straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenutci njegova života.
Misleći o tome kako je blizu smrt,iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan.
Tijelo mu je visjelo u zraku… samo ga je uže držalo.
U tom je trenutku mogao samo uzviknuti:Bože,pomozi mi !
Iznenada se s neba začuo duboki glas:
ŠTO ŽELIŠ DA UČINIM?
Spasi me, Bože!
“DOISTA VJERUJEŠ DA TE JA MOGU SPASITI?”
Naravno da vjerujem!
ONDA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN…
Nastupio je trenutak tišine,čovjek odluči držati se užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana našli planinara mrtva i smrznuta.
Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE.
