„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…” Što znači ovaj Isusov poziv i kako se može primijeniti?
Duboki umor duše. Svi smo to iskusili, iako na različite načine i u različitim razdobljima života. Ponekad znamo jasno što je uzrok, ponekad ne. Naš umor nastaje od višeslojnih sjecišta složenosti života, tjelesnih slabosti, emocionalnih tegoba i kao posljedica grijeha. On nadilazi razumijevanje.
Zbog toga što naša bremena nisu jednostavna, ona niti ne bivaju uklonjena jednostavnim floskulama, kao što su: „Glavu gore! Ma bit će sve OK!“ No jednostavno obećanje može olakšati složeni teret, ako vjerujemo da je moć, koja se nalazi iza obećanja, dovoljno kompleksna i snažna da može olakšati naše terete.
U naš umor i iscrpljenost tada zakoračuje najkompleksnija moć koja postoji, kroz obećanje, koje je izgovoreno jednostavno, s nadom, baš kao što bismo željeli:
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Matej 11, 28-30)
Dođite k meni
Jednostavnost Isusovog obećanja u isto je vrijeme zapanjujuća i osvježavajuća. Isus nam ne nudi četverostruki put prema prosvjetljenju, kao što je to učinio Buddha.
Ne nudi nam pet stupova mira kroz podčinjenost, kao što to čini islam. Niti nam ne nudi „10 načina kako olakšati iscrpljenost,“ nešto što privlači mnoge moderne ljude iz 21. stoljeća, koji su orijentirani prema samopomoći.
Ono što je jedinstveno u povijesti, Isus nam jednostavno nudi samoga sebe kao univerzalno rješenje za sve naše terete.
Njegovo je obećanje odvažno: „Dođite k meni.“ Ovo nisu riječi megalomanskog luđaka samo ako je Isus ono što On za sebe tvrdi da jest: Bog u ljudskome tijelu, naš Stvoritelj. (Ivan 1, 1-3; 14; Ivan 8, 58; Hebrejima 1, 1-3) Njegovo jednostavno obećanje ukazuje na moć, koja je više nego dovoljna za podizanje tereta koji nas pritišće.
Što znači ”dolazak Isusu?” Kada čitamo o kontekstu obećanja (Matej 11-12), njegovo nam značenje postaje jasno. U svojim prijekorima gradova (Matej 11, 20-24), religioznih vođa (Matej 12, 1-8), koji su vidjeli iz prve ruke Isusovu demonstraciju onoga tko On jest (Ivan 5, 36) i koji su i dalje nakon toga odbili vjerovati u Njega, tada znamo da kada Isus kaže da dođemo k Njemu, On pritom misli: „Vjerujte u ono tko tvrdim da jesam i u ono što mogu učiniti za vas.“
Ovdje naš teret dolazi na ispit. Hoćemo li vjerovati u Njega, hoćemo li Mu vjerovati? Želimo da naše duše počivaju na spoznaju toga kako i kada će naši problemi, koji nas opterećuju, biti riješeni. No Isus nam ne daje takve detalje. On jednostavno obećava da će naši problemi biti riješeni.
Isus ne želi da naše duše počivaju na pitanjima kako i gdje, jer nismo dovoljno mudri niti za razumijevanje niti za određivanje tih stvari. Umjesto toga, Isus želi da se naše duše odmaraju na sigurnosti da će On svoje obećanje ispuniti na najbolji način, u najbolje vrijeme. „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1. Petrova 5, 7) „Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.“ (Mudre izreke 3, 5)
Odmor za naše duše
Naše duše odmor pronalaze samo u nadi. To je upravo ono što toliko grozničavo tražimo svaki puta kada su naše duše iscrpljene i nemirne: nadu. To je isto ono što nam marketing većine stvari u ovome svijetu pokušava ponuditi: nadu. No svijet nudi lažnu nadu; onu u kojoj se naše duše ne mogu odmoriti, nego koje našim dušama nude privremeno odvraćanje pozornosti ili skrivanje onoga što naše duše opterećuje. Svjetovna ”nada” zapravo ne olakšava naše terete.
Ne, naše opterećene duše istinski odmor pronalaze samo u jednome mjestu:
„Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.“ (Psalam 62, 6-7)
Isus zna da je On naše jedino spasenje, naša utvrda, naša moćna Stijena, naše utočište. Samo je On odgovor na svako naše pitanje, zabrinutost, strah i svaku potrebu koju ćemo ikada imati. Stoga nam Isus na jednostavan, a sveobuhvatan način nudi samoga sebe. Jer naša je nada samo u Njemu. Samo u Isusu pronaći ćemo odmor za naše duše.
Uzmite moj jaram i učite od mene
No ako je ono što nam Isus obećava odmor, zbog čega nam govori da uzmemo na sebe Njegov jaram? Jaram se stavlja na životinju kako bi ona mogla raditi ono što vlasnik od nje želi. Nudi li nam Isus rad ili odmor?
To je upravo pitanje koje trebamo postaviti Isusu: kakav posao moram obaviti za Njega, koji će nam navodno dati odmor?
Isus na ovo pitanje odgovara u Ivanovom evanđelju, 6, 29: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“ Na to je pitanje odgovorio i u Ivanovom evanđelju 15, 4: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.“ Na taj nas jaram Isus poziva.
Ono što se ovdje događa jest razmjena jarama. Na križu, Isus je uzeo naš nepodnošljivo težak jaram grijeha, osude i kazne i u zamjenu za njega nudi nam lagan jaram, lakog tereta, koji se zasniva na povjerenju u Njega. Isus odrađuje sav posao i daje nam odmor. Ne samo da Njegovo djelovanje u potpunosti rješava naš problem, nego nam uz to daje rješenje za svaki problem kojeg ćemo u budućnosti ikada imati. (Filipljanima 4, 19) Sve što je potrebno jest da vjerujemo u Njega!
No, kao da i to nije bilo dovoljno, time što je postao čovjekom i što je živio među nama, Isus je učinio mogućim za svakoga od nas da učimo od Njega kako živjeti po vjeri. Zbog toga nam pisac poslanice Hebrejima ovo piše:
„Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.“ (Hebrejima 12, 2)
Vjerujmo, prebivajmo i slijedimo Njegove korake. (1. Petrova 2, 21) To je lagani jaram na koji nas Isus poziva da ga stavimo. To je jedini jaram na svijetu, koji će dati odmor našim dušama.
Dođimo k Isusu zajedno!
Isusov veliki poziv da dođemo k Njemu, uzmemo Njegov jaram i pronađemo počinak, ne odnosi se na to da to činimo sami. Isus želi da dođemo k Njemu u zajednici, svi zajedno. To je jedan ogroman razlog zbog kojeg postoji crkva.
Svatko od nas nosi terete i svatko od nas se umara, iako na različite načine, u različitim razdobljima, i često u različito vrijeme. Kada smo duhovno iscrpljeni, lako bivamo obeshrabreni i možemo postati cinični. U tim trenucima često nismo najbolji propovjednici našim dušama. Potrebni su nam drugi, koji će govoriti istinu u naše živote i koji će nam pomoći da vjerujemo u Isusa.
Iz tog razloga nas upozorava poslanica Hebrejima 10, 25 da ne „ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.“ Nadalje, trebamo „hrabriti jedni druge dan za danom dok još jest ”danas,” da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.“
Stoga, ako ste duhovno iscrpljeni, iz bilo kojeg razloga, bez obzira na to koliko on kompleksan bio, Isus vas poziva da dođete k Njemu. Dođimo, uzmimo Njegov lagan jaram i vjerujmo u Njega. Ako nam je to teško, nemojmo doći sami.
Dođimo k Isusu zajedno s našim prijateljima koji također vjeruju. Vjerujmo, prebivajmo u Isusu i slijedimo Isusov primjer i tako ćemo pronaći odmor za naše duše.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
