”Dođi Duše Sveti”!
Za mnoge kršćane ta je kratka molitva često popraćena pojačanim osjećajima, spontanim iskustvima i intenzivnim iskustvom Božje blizine. Nešto neobično i moćno će se dogoditi.
Pozivanje Duha Svetoga nije novi fenomen. Kršćani svih uvjerenja iskreno su izgovarali ili pjevali ove riječi stoljećima. Što dovodi do nekih pitanja.
- Ako je Bog sveprisutan, nije li onda i Duh ovdje?
- Bismo li se trebali moliti Svetome Duhu?
- Što točno molimo kada molimo Svetoga Duha neka dođe?
Tražit ćemo odgovore na ova pitanja, posebice ona koja se odnose na okupljanja u crkvama. Kako razmišljamo o prisutnosti Duha Svetoga i naš odnos s Njime?
Svagdje i ipak prisutan
U jednom smislu, ne možemo pobjeći od Duha. Kralj David postavlja pitanje: “Kamo da odem od tvoga Duha? Ili kamo da pobjegnem od tvoje prisutnosti?” (Psalam 139, 7). Sveto pismo nam također govori da je Duh prisutan kada se okupljamo, obitavajući i unutar pojedinaca i u njegovoj crkvi (1. Korinćanima 3,16–17; 6, 19). Duh Sveti je uvijek s nama. U drugom smislu, međutim, Duh obznanjuje svoju prisutnost na jedinstvene načine i u određeno vrijeme. On “lokalizira” svoju prisutnost. Jedan od tih trenutaka je kada se crkva sastaje. Kad se susrećemo, Pavao kaže: “Svakome se daje očitovanje Duha za opće dobro” (1. Korinćanima 12, 7). Duh se očituje, ili “dolazi”, na različite načine i u različitim stupnjevima, ovisno o Njegovim namjerama.
To nas dovodi do našeg drugog pitanja: je li ispravno moliti se Duhu? Molitve u Novom zavjetu gotovo su uvijek upućene Ocu, ponekad i Sinu. Ali ne nalazimo niti jedan primjer izravne molitve Duhu. Čini li to molitvu Duhu pogrešnom?
Ne. Duh Sveti, kao treća osoba Trojedinog Boga, može se obožavati, poslušati i da, moliti Mu se. Molitva Duhu nije ni zabranjena ni obavezna u Svetom pismu i može nas podsjetiti da je Duh doista Bog. Najvažnije je prepoznati našu potrebu za Njegovim božanskim djelom svaki put kad se okupimo.
Sedam načina kako Duh dolazi
Koji god jezik odabrali za dozivanje djelovanja Duha, često postoji nejasnoća u našim zahtjevima za djelom Duha koji može biti pogrešan, beskoristan, a ponekad i opasan. Dakle, što možemo dosljedno tražiti i očekivati od Duha Svetoga kada se okupljamo?
1. Duh dolazi kako bi nam omogućio štovanje Boga.
Mi smo oni koji štuju po Duhu Božjem i možemo priznati Isusovo gospodstvo samo zbog njegova djela (Filipljanima 3, 3; 1. Korinćanima 12, 3). Osim Duha, ne bismo vidjeli niti željeli odgovoriti na Božju slavu. John Webster nas podsjeća:
„Trebamo moliti Boga za pomoć kako bismo Ga mogli slaviti. Štovanje ne dolazi prirodno; ne možemo jednostavno otvoriti slavinu i pustiti neka ono teče. U konačnici, slavljenje je nešto što Bog stvara u nama. Ovdje nema govora o vještini, o kapacitetima na kojima možemo raditi i usavršavati ih do savršenstva. Slavljenje je dar Duha.“ (Krist naše spasenje, 101)
Dok Isus čini naše ponude štovanja prihvatljivima Bogu (1. Petrova 2,5), Duh zapravo okreće naša srca prema uzdizanju Kristu iznad otrovnih idola, koji nas iskušavaju izvana i iznutra.
2. Duh dolazi kako bi nas uvjerio.
Iako je poznavanje istine evanđelja i vjerovanje u istinu od vječnog značaja, Bog nam želi dati više od znanja. Molimo Duha da dođe kako bismo osjetili Očevu ljubav posvojenja. Normalno je cijeniti doktrinu, teologiju, studij i ortodoksnost, a i dalje biti obeshrabren našom borbom s grijehom. Možemo početi misliti da se Bog umorio od nas, da Mu se gadimo ili da nas je jednostavno zaboravio. Pismo nas podsjeća: „Budući da ste sinovi, Bog je poslao Duha svoga Sina u naša srca, vapeći: ‘Abba! Oče!’” (Galaćanima 4, 6). Naš nebeski Otac nas osobno, strastveno i posebno voli i Duh nas uvjerava u tu stvarnost.
3. Duh dolazi kako bi nas ujedinio.
Bog nam ne zapovijeda da stvaramo jedinstvo s drugim vjernicima. Umjesto toga, trebamo “željeti održati jedinstvo Duha” (Efežanima 4,3). Dok je Krist omogućio naše jedinstvo kroz svoju zamjensku žrtvu, Pavao ono što zajedno uživamo naziva “zajedništvom Duha Svetoga” (2. Korinćanima 13,14). Može li se naše jedinstvo ojačati i produbiti? Apsolutno. Ali mi to ne možemo stvoriti. Duh je taj koji nam omogućuje opraštanje drugima, pronalazak dokaza Božjeg djelovanja u onima oko nas i iskazivanje one ljubavi koja nadilazi naše svađe i hladnoću srca.
4. Duh dolazi kako bi nas preobrazio.
Bog nikada ne namjerava da sa naših nedjeljnih okupljanja odemo nepromijenjeni. Kao što nas Bog spašava kako bi nas učinio sličnima svome Sinu (Rimljanima 8,29), poziva nas da se okupljamo zajedno, u istu svrhu. Kako se mijenjamo? Ne slušanjem drugog popisa stvari koje ne radimo, odlučivanjem da sljedeći put učinimo neke stvari bolje ili kroz puzanje u našoj grješnosti. Duh nas mijenja dok gledamo Kristovu slavu u evanđelju i Njegovoj Riječi (2. Korinćanima 3,18). On je Duh Sveti, koji djeluje kako bi nas oslobodio od svih nečistih učinaka ovoga svijeta.
5. Duh dolazi kako bi nas osnažio.
Što doprinosi da vaš nedjeljni sastanak u vašoj crkvi bude snažan? Sigurno je da su vjerno propovijedanje i dobro slavljenje čimbenici, ali to nisu jedini načini na koje Bog želi pokazati svoju moć kada se okupljamo. “Svakome se daje očitovanje Duha za opće dobro” (1. Korinćanima 12,7). Ne nekima, nego svakome. Svatko od nas potencijalno je sredstvo kroz koje Bog želi očitovati Duha, pokazujući svoju snagu, dobrotu i istinu drugima. Budući da žarko želimo duhovne darove svih vrsta (1. Korinćanima 14, 1), molimo Duha da dođe i učini ono što sami nikada ne bismo mogli učiniti. Kako bi drugačije naše crkve mogle izgledati kada bi svaki član zamolio Duha da dođe i osnaži ga da služi drugima na Kristovu slavu!
6. Duh dolazi kako bi nas prosvijetlio.
Više puta nego što mogu izbrojati, slušao sam vjerno propovijedanje Božje Riječi i vidio nešto što nikad prije nisam vidio. To je djelo Duha. Osim Duha u nama, ne bismo mogli razumjeti ili imati koristi od Biblije. Pavao kaže korintskoj crkvi: “…mi nismo primili duha svijeta, nego Duha koji je od Boga, za razumijevanje stvari koje nam je Bog dao” (1. Korinćanima 2,12). Nikakva ljudska mudrost, proučavanje, iskustvo ili trud ne mogu zamijeniti potrebu da Božji Duh otvori oči naših srca, za primanje Božje istine i kako bismo mogli vidjeti Kristovu ljepotu.
7. Duh dolazi kako bi otkrio Božju prisutnost.
Suvremeni naglasak među nekim crkvama na težnji za prisutnošću Božjom doveo je do toga da druge crkve omalovažavaju ili potpuno ignoriraju tu težnju. Ali prisutnost Duha više je od puke doktrine. To je neizreciv dar koji se osjeća i cijeni. On je jamstvo našeg naslijeđa, pred-okus onoga dana kada će Bog živjeti i biti s čovjekom i kad ćemo Ga vidjeti licem u lice (Otkrivenje 21,3; 22,4). Za naše dobro i za Božju slavu, Duh će nas s vremena na vrijeme osvijestiti da je Bog s nama; neobjašnjivo, čudesno, milosrdno. I ne ograničava se na događaje koji su ili planirani ili spontani. On djeluje kroz oboje kako bi donio uvjerenje, mir, radost i strahopoštovanje. Zašto ne bismo željeli češće iskusiti Njegovu prisutnost?
Duše Sveti, dođi
Jednom je rekao Graham Harrison, britanski pastor koji je sada s Gospodinom rekao:
„Ne može biti zamjene za tu očitovanu Božju prisutnost koja je uvijek biblijska mogućnost za Božji narod. Kada se to ne iskusi, trebali bi ga ponizno tražiti za to, ne zanemarujući svoje stalne dužnosti, niti niječući svoje sadašnje blagoslove, već prepoznajući da uvijek postoji beskonačno više s njihovim Bogom i Ocem koji želi zajedništvo s onima koji su otkupljeni krvlju svoga Sina i preporođen djelom svoga Duha.“
Ne zanemarujući ono na što nas je Bog pozvao, niti poričući Njegovo obećanje da će uvijek biti s nama, možemo čeznuti i moliti se za većim očitovanjem djelovanja Duha u našoj sredini. Možemo zamoliti Duha Svetoga da dođe i učini ono što samo On može.
S kojim ciljem? Svakako na našu pouku i radost. Ali u konačnici da bi Isus mogao primiti više slave koju on jedini zaslužuje: “Duh Sveti će me proslaviti, jer će uzeti ono što je moje i navijestiti vam” (Ivan 16; 13–14). Stoga Webster kaže: “Osnovni pokret našeg zajedničkog života, osnovni pokret okupljanja za bogoslužje, mora biti molitva za dolazak Duha da nas učini novim. To je, od nedjelje do nedjelje, glavni posao našeg života” (Krist, naše spasenje, 96).
I tako se molimo, uvijek ispočetka: “Duše Sveti, dođi”.
Autor: Bob Kauflin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
