Mnogi od nas svojim prijateljstvima pridaju manje pažnje nego što zaslužuju, no dobri prijatelji su nam i dalje potrebni.
Malo je stvarnosti u ljudskom životu tako zadivljujuće, ispunjavajuće i nedokučivo kao prijateljstvo. Većina nas je u nekom trenutku tijekom našeg putovanja okusila njegov dubok i dinamičan potencijal za dobro, a ipak većina nas također može posvjedočiti da je zanemarivala prijateljstvo, možda godinama. Možda desetljećima.
Kao što Drew Hunter primjećuje: “Prijateljstvo je, za mnoge od nas, jedan od najvažnijih aspekata života, ali o kojem se najmanje razmišlja” (Stvoreni za prijateljstva, 23). Koliko vremena provodite razmišljajući o svojim prijateljstvima?
Mnogi od nas svojim prijateljstvima pridaju manje pažnje nego što zaslužuju i patimo zbog toga. Odsutnost dobrih prijatelja polako izgladnjuje sve što radimo. Muž bez dobrih prijatelja bit će lošiji muž. Majka bez dobrih prijatelja bit će gora majka. Pastor, liječnik, učitelj i inženjer bit će manje učinkoviti u svojim pozivima bez podrške i prijateljstva prijatelja. I ova se nit tiho provlači kroz Sveto pismo.
Koliko se svetaca možete sjetiti koji čine nešto vrijedno oponašanja dok su bez prijatelja? Da budemo sigurni, Isus je sam jurišao na grob. Tako je moralo biti. Pa ipak, čak je i on proveo većinu svog života i službe sa šačicom ljudi. I kad se križ približio, rekao im je: “Neću vas više zvati slugama, ali vas sam nazvao prijateljima jer sam vam obznanio sve što sam čuo od Oca svoga”. (Ivan 15,15) Možda je umro sam, ali je živio među braćom, jer prijateljstvo je bitan dio potpunog čovjeka.
Nepotrebna i vitalna ljubav
Uz to, prijateljstvo je neobičan odnos jer nije bitno za postojanje. To je razlog zašto se prijateljstvo tako često zanemaruje i ironično, zašto ono ima toliku moć i potencijal. C.S. Lewis piše: “Prijateljstvo je nepotrebno, poput filozofije, poput umjetnosti, poput samog svemira, jer Bog nije trebao stvarati. Nema vrijednost preživljavanja; nego je to jedna od onih stvari koje daju vrijednost preživljavanju”. (Četiri ljubavi, 90) Provodimo desetke sati tjedno na poslu jer bismo umrli bez hrane i krova nad glavom. Prijateljstvo nije nahraniti djecu ili platiti hipoteku. No može učiniti roditeljstvo bogatijim i podnošljivijim, a dom učiniti puno sličnijim domu.
Možda bismo mogli živjeti, jesti, piti, raditi, spavati i preživjeti, bez prijatelja, ali kakav bi to život bio? Istinski dobar život, svi znamo iz iskustva, je zajednički život. Lewis nastavlja:
”Naši preci su Prijateljstvo smatrali nečim što nas uzdiže gotovo iznad čovječanstva. Ova ljubav, slobodna od instinkta, slobodna od svih dužnosti osim onih koje je ljubav slobodno preuzela, gotovo potpuno slobodna od ljubomore i slobodna bez ograničenja od potrebe da bude potreban, izrazito je duhovna. To je vrsta ljubavi koju čovjek može zamisliti između anđela”.
Nepotrebno i anđeosko, ovo opisuje tajanstvenu stvarnost prijateljstva. Podiže, ili čak uklanja, vrhunac svih naših drugih iskustava. Većinu onoga što volimo raditi, još više volimo raditi s prijateljima. Oni koji pronađu smisleno prijateljstvo dožive gotovo nadljudski život. Zašto? Zato što mogu vidjeti više Boga i zato što mnogo više rade zajedno.
Osobni uvidi u božansko
Kako nas kršćansko prijateljstvo uzdiže iznad neuglednih ritmova naše ljudskosti? Prvo, intimno nas upoznajući s više Božje kreativnosti i nadmoći. Oni koji ga vide zajedno, vidjet će ga više. Lewis bilježi ovu sposobnost prijateljstva kada piše:
”Prijateljstvo pokazuje slavnu “blizinu sličnosti” samom Nebu gdje samo mnoštvo blaženih, koje nitko ne može nabrojati, povećava plod koji svaki ima od Boga. Jer svaka duša, gledajući Ga na svoj način, bez sumnje prenosi tu jedinstvenu viziju svima ostalima. Što više na taj način dijelimo Nebeski Kruh među sobom, to ćemo više svi imati”.
Ljepota i vrijednost Boga ne može se iscrpiti jednim parom očiju, jednim ograničenim umom i srcem. Dakle, dvoje doista može vidjeti više od jednog. Što više dijelimo s njim, to ga više imamo. Zasigurno, ovo je jedan od razloga zašto Bog planira otkupiti ljude iz svakog plemena, jezika, naroda i nacije, točno (Otkrivenje 7,9). Jer ono što svakoga od njih čini jedinstvenim priprema ih da uoče i cijene Kristove dimenzije koje bi milijunima drugih mogle promaći. Tako je i u prijateljstvu. Dok zajedno gledamo u Boga, mjesecima, godinama i dulje, hodajući kroz radosti i tuge, pobjede i gubitke, blagoslove i nedaće, možemo ga vidjeti očima jedni drugima. Obožavanje je zajedničko i zarazno. Svaki ljudski život ima potencijal da bude jedinstveni prozor u božansko. Jer to je tko je Bog: Otac, Sin i Duh, koji se zauvijek klanjaju i slave jedan drugoga.
Hrabrost u krvi i mesu
Međutim, kako nam prijateljstva pomažu da vidimo više Boga, ona nas također oslobađaju da živimo radikalnije za Boga. Što je dobroga itko od nas učinio u svijetu bez pomoći ili ohrabrenja prijatelja? Dok se vraćate kroz sve što ste postigli u životu i službi, a zatim si dopustite da na minutu pogledate oko sebe, što vidite? Mnogima od nas vidimo lica. Trenuci koji najviše definiraju naše živote nisu definirani adresama, diplomama ili unapređenjima, već ljudima, često prijateljima.
Hunter ističe neobičnu i duhovnu produktivnost prijateljstva:
”Jedan od najvećih darova koje možemo ponuditi svojim prijateljima je čisto ohrabrenje. Dok slušamo i osvjetljavamo njihove ideje, potičemo njihove duše na djelovanje. Mi podižemo njihova srca i potičemo ih. Mnogo toga što je uistinu dobro u svijetu plod je prijateljstva”.
Zašto je Isus poslao učenike po dvoje (Marko 6,7)? Možda je bio zabrinut za njihovu sigurnost na cesti. Čini mi se mnogo vjerojatnijim da je želio da svatko od njih ima ugrađenu, pored sebe hrabrost da nastavi kad služba postane teška. Znao je da bi učinili mnogo više dobra kao dvanaest parova nego što bi učinili na dvadeset četiri različita puta. Znao je da će zajedno pobijediti grijeh i Sotonu, na načine na koje ne bi mogli sami.
Prijateljstvo nije o prijateljstvu
Ove dvije spoznaje o prijateljstvu, da nam prijatelji pomažu da vidimo više Boga i da nas oslobađaju da učinimo više za njegovu slavu, objašnjavaju što prijateljstvo čini dragocjenim. I što to čini mogućim. Dobra prijateljstva, na kraju krajeva, nisu vezana uz prijateljstvo, što znači da ih nećemo doživjeti fokusirajući se na njih. Opet, Lewis, mudro primjećuje:
”Ljubavnici uvijek razgovaraju jedno s drugim o svojoj ljubavi; Prijatelji jedva svaki o svom prijateljstvu. Ljubavnici su obično licem u lice, zaokupljeni jedno drugim; Prijatelji, rame uz rame, zaokupljeni nekim interesom”.
Ljubavnici se često nalaze u potrazi za ljubavlju. Prijatelji se pronalaze dok jure za nečim drugim. U brizi jedni za druge se sudaraju dok teže za Bogom, dok proučavaju njegovu Riječ, dok ljube svoje obitelji, dok zadovoljavaju potrebe u crkvi, dok odgajaju mlađe vjernike, dok traže izgubljene. “Sam uvjet da imamo Prijatelje,” nastavlja Lewis, “jest da trebamo željeti nešto drugo osim Prijatelja. Oni koji nemaju ništa ne mogu dijeliti ništa; oni koji ne idu nigdje ne mogu imati suputnike”.
Ako želite iskusiti pravo prijateljstvo, idite za Bogom, preuzimajte veće rizike da ga proslavite svojim životom, a zatim pogledajte oko sebe da vidite tko trči s vama.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
