Ako mi učinimo naš dio, možemo biti sigurni da će Bog biti vjeran i učiniti svoj dio!
Postoje ljudi koji kažu: “Oče, oprosti nam grijehe”, a ne shvaćaju da ne možemo tražiti Boga da nam oprosti dok mu najprije ne priznamo svoje grijehe. Svoje grijehe moramo priznati apsolutno iskreno.
Riječ Božja kaže: “Tko skriva svoje grijehe, nema sreće” (Izr 28,13). Onaj tko skriva svoje grijehe može moliti: “Oprosti mi, oprosti!” Ali neće mu biti oprošteno. Ovaj redak ide dalje i kaže: “… a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” Biblija isto tako kaže: “Ako priznajemo svoje grijeh (to je naš dio), vjeran je on (Bog) i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti (to je Božji dio)” (1 Iv 1,9). Ako mi učinimo naš dio, možemo biti sigurni da će Bog biti vjeran i učiniti svoj dio!
Sve otkako je Adam pao u grijeh, čovjek je bio skloniji sakrivati svoj grijeh nego priznati ga. Kad su Adam i Eva sagriješili, kakva je bila njihova prva reakcija? Jesu li odmah potrčali Bogu i rekli: “O, Bože, sagriješili smo; učinili smo ono što si nam rekao da ne smijemo učiniti!”? Ne, nisu to učinili. Pobjegli su od Boga i sakrili se od njega. Kakva ludost! Jesu li se Adam i Eva mogli sakriti od Svevišnjeg Boga iza nekog stabla? Grijeh definitivno čovjeka čini bezumnim!
Druga karakteristika čovjeka je da za svoj grijeh krivi druge. Kad je Bog razotkrio Adamov grijeh, pitao ga je: “Jesi li jeo s onog stabla?”
Kakav je bio Adamov odgovor? Adam je okrivio svoju ženu. A njegova žena okrivila je zmiju.
Ta priroda stigla je sve nas od Adama i Eve. Mi se uvijek pokušavamo opravdati tvrdeći da nismo mi odgovorni za naše pogreške. A kad smo uhvaćeni na djelu, kažemo da smo to učinili u trenutku slabosti ili pritiska. Mi nastojimo sakriti svoje grijehe umjesto priznati ih. I zbog toga ne možemo dobiti Božje oproštenje.
Autor: Zac Poonen; Izvor: Put života
