Jedan liječnik je žurno utrčao u bolnicu nakon što je dobio hitan poziv da izvrši vrlo tešku operaciju na jednom dječaku. Obukao je odmah kirurški mantil i uputio se direktno ka operacijskoj sali.
U hodniku ispred operacijske sale zatekao je bijesnog dječakovog oca kako nervozno cupka nogama. Čim je čovjek vidio liječnika, pritrčao mu je vičući na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo vremena? Zar vi ne znate da je život moga sina u opasnosti? Gdje vam je osjećaj odgovornosti prema drugima? Kakav ste vi doktor?”
Liječnik je sa iskrenim žaljenjem rekao:“Zaista se ispričavam, ali čim sam dobio poziv uputio sam se prema bolnici. Nisam mogao stići brže. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao na miru obaviti svoj posao.”
“Da se smirim?! Ja da se smirim? A šta da je vaš sin u toj prostoriji sada, biste li se vi smirili?? Da vaš sin umire, kako bi ste se vi ponašali??” – bijesno je uzvratio otac.
Operacija je trajala nekoliko sati i liječnik je izašao sav sretan i nasmijan. “Hvala Bogu, vaš sin je van životne opasnosti!” I bez da sačeka ikakvu reakciju dječakovog oca, izjurio je iz bolnice. U trku je samo dobacio: “Ako imate ikakvih pitanja, pitajte medicinsku sestru.”
“Zašto je ovaj liječnik ovako arogantan??!! Nije mogao sačekati ni nekoliko minuta da ga pitam za trenutno stanje moga sina!” – prokomentirao je otac čim je vidio medicinsku sestru.
Medicinska sestra mu je odgovorila: ”Njegov sin je poginuo jučer u prometnoj nesreći. Bio je na njegovom sprovodu kad sam ga ja pozvala radi hitne operacije vašeg sina. I sada, čim je spasio život vašeg sina, otrčao je nazad da sahrani svog.”
Nikada ne osuđuj druge, jer nikada ne možeš znati kakvi su njihovi životi i kroz što oni prolaze.
