Dječak se suočio s uvredama onih koji su vidjeli boju njegove kose, a njegova reakcija je slomila majčino srce.
Jedno jutro, Lauren i njen trogodišnji sin Noah vozili su se autobusom, kao i bezbroj puta do tada. No, ono što je trebalo biti običan dan, pretvorilo se u bolno iskustvo koje Lauren neće zaboraviti.
Pored njih su sjeli tinejdžeri i počeli ismijavati Noahovu prekrasnu riđu kosu. Šale su ubrzo prerasle u šokantne uvrede. Jedan od njih izjavio je nešto što je Lauren sledilo:
„Mrzio bih da mi dijete ima riđu kosu, ubio bih ga.“
„Djeca s riđom kosom trebaju odmah u domove.“
Dječja tuga koja slama srce
Iako Noah ima samo tri godine, riječi je razumio. Njegovo inače veselo lice bilo je zamijenjeno zbunjenim izrazom. Pogledao je majku i tiho upitao: „Mama, zašto ja nemam plavu kosu kao moj brat Charlie?“
Te riječi pogodile su Lauren pravo u srce. U pokušaju da utješi sina, osjetila je težinu nepravde s kojom se Noah, tako malen, već morao suočiti.
Poruka koja je odjeknula svijetom
Lauren je svoje osjećaje podijelila na Facebooku, a njena objava ubrzo je postala viralna:
„Moj sin nije pitao zašto ljudi ne vole njegovu kosu. Pitao me mogu li ju promijeniti da bi se drugima svidjela. Svaki put kad to izgovori, srce mi se slomi. Nije u redu da se itko zlostavlja zbog boje kose, ni sada ni ikada.“
Lauren je priznala da i sama ima prirodnu riđu kosu i prisjetila se sličnih iskustava iz svog djetinjstva. No, ono što je najviše zabrinjava je koliko rano djeca poput Noaha postaju mete predrasuda.
Zahtjev za isprikom i važna poruka
Lauren je kontaktirala školu nadajući se da će odgovorni tinejdžer uputiti ispriku njezinom sinu. Međutim, njen cilj ide daleko šire.
Njeno iskustvo ukazuje na ozbiljan problem – zlostavljanje koje počinje u ranoj dobi i ostavlja duboke emocionalne ožiljke. Zato je važno da odrasli prepoznaju, reagiraju i uče djecu o empatiji, prihvaćanju i ljepoti različitosti.
Noahova priča podsjeća nas koliko su riječi moćne – mogu povrijediti, ali i liječiti. Nadamo se da će Noah i sva djeca naučiti da su upravo njihove posebnosti ono što ih čini jedinstvenima i lijepima.
Predrasude! Tko god da ih ima, vjerojatno je doživio predrasudu u svojoj obitelji. U obitelji sve počinje,traje i završava. Tko se usudi glasno nepoznatoj i slabijoj osobi od sebe reći:” Gle kakav je!” , to je čuo na svoje uši od roditelja , braće,rodbine. Najprije je šutio i u sebi stvorio “leglo mržnje”. Zatim je odrastajući stvorio “zvijer” koja se zove osveta, a onda ohrabren “čoporom” svojih vršnjaka traži “žrtvu” i tako sve krene.
Gdje završi? Vrlo često završe na ulici, drogi, nasilju , zatvoru, bolnici ili presude sami sebi. Jer riječ PRED- RA,d- SUDE znači OSUDA prije koje je netko nekog za nešto osudio. Bilo koja razlika koja za nijansu odudara od uobičajenog,nažalost dovodi do OSUDE I PREDRASUDA.
Lijek je jedino:
AKO VOLIŠ SEBE ZATO ŠTO SI DRUGAČIJI OD DRUGIH, VOLJET ĆEŠ I DRUGE ZATO ŠTO SU DRUGAČIJI OD TEBE.
Biti ćeš sretan,ako pustiš druge da budu sretni.
Živjet ćeš,ako pustiš druge da žive.
Vodi svoje bitke u svom životu,hrabro i iskreno.
Ne vodi tuđe ratove i ne ispravljaj nepravdu,ako sam nisi pravedan,a nisi, jer tko si ti ČOVJEČE?
TI SI PRAŠINA U SVEMIRU!
TI SI SAMO TREPTAJ OKA, I ZA TREN TE VIŠE NEMA!
ZAR JE VRIJEDILO ZA TAKO MALO VREMENA UNIŠTITI TAKO PUNO LIJEPIH PRILIKA DA BUDEŠ- ČOVIJEK!!!!!!