Maleni dječak rođen s Downovim sindromom svakog tjedna pohađao je nedjeljnu školu trećeg razreda. Kao što možete očekivati druga djeca nisu rado prihvaćala dječaka jer se činio drugačijim.
U nedjelju nakon Uskrsa, učitelji su donijeli malene kutije, po jednu za svakog djeteta. Djeci je bilo rečeno neka izađu van, pronađu neke simbole novog života i stave ih u svoje kutije. Djeca su istrčala van tražeći nešto čime bi mogla ispuniti svoje kutije.
Nakon što su se vratili u učionicu počeli su dijeliti svoja otkrića s razredom. Jedno po jedno otvarali su svoje kutije kako bi pokazivali cvijeće, leptire, lišće i ostalo. Svaki puta razred bi reagirao sa uzdahom oduševljenja.
Nakon toga je dijete s Downovim sindromom otvorilo svoju kutiju i pokazalo kako u njoj nema ničega. Djeca su uskliknula: „To je glupo! To nije fer! On nije dobro obavio zadatak“!
Maleni dječak je rekao: „Učinio sam kako treba. Ona je prazna jer je grobnica gdje je Isus položen pronađena prazna“!
Da Isus nije uskrsnuo od mrtvih, naša vjera bila bi šašava i lažna. No On jest uskrsnuo od mrtvih, potvrdivši tako svoj život i poruku. Uskrsnuće Isusa je osnova naše nade u vječno, izvan groba.
Nikada nemojte zaboraviti uključiti uskrsnuće Isusa od mrtvih kada govorite o Njegovoj smrti na križu. Jer zato što je pobijedio grijeh na križu i smrt kroz svoje uskrsnuće mi možemo imati neospornu nadu u Njega za vječnost.
Izvor: Crosswalk.com; Prijevod: Ivan H.
