David Phillip Vetter rođen je u rujnu 1971. u Teksasu, a samo nekoliko sekundi nakon rođenja stavljen je u plastični balon i više ga nije napuštao. Patio je od rijetkog stanja zvanog SCID – što je značilo da nije imao funkcionalan imunološki sustav.
Bio je treće dijete svojih roditelja Carol Ann i Davida. Imali su kćer Catherine, a kasnije i sina Davida Josepha, koji je u djetinjstvu umro od SCID-a. Kad je par saznao da će dobiti još jednog dječaka, liječnici su rekli da postoji 50 posto šanse da će se roditi s SCID-om.
Stručnjaci su vjerovali da bi držanje Davida u plastičnom, sterilnom balonu bilo kratkotrajno i mislili su da će dječak ozdraviti do svoje druge godine. Na kraju je David bio zapečaćen u balonu cijeli život kako bi ga zaštitili od virusa i bakterija koje bi bile kobne za njega.
Astronauti su napravili odijelo za njega
Osoblje bolničkog centra u Teksasu, gdje je David proveo prvih pet godina života, pitalo se je li etično odgajati dijete u balonu, ali su se na kraju složili da jest.
Sve što je dječak dobio – hranu, vodu, pelene, odjeću, knjige – moralo je biti sterilizirano i stavljeno kroz ventilacijske otvore. Ove izolacijske centre osmislili su inženjeri NASA-e, koji su kasnije za Davida izradili odijelo, slično odijelu astronauta, kako bi se mogao slobodno kretati.
Zahvaljujući skafanderu, koji je tada vrijedio 50.000 dolara, Davidova majka, Carol Ann, mogla je prvi put držati i zagrliti svog sina 29. srpnja 1977., kada je Davidu bilo pet godina.
Preminuo je u dobi od 12 godina
Godine 1983. liječnici su predložili novi postupak — transfuziju koštane srži od donora koji nisu savršeni. Catherine, Davidova sestra, dobrovoljno se javila kao donatorica u pokušaju da izliječi bratovu bolest.
Nažalost, četiri mjeseca kasnije, sa samo 12 godina, David Vetter je umro od limfoma, raka za koji je kasnije potvrđeno da je u njegov sustav unesen virus Epstein-Barr, koji je bio u stanju mirovanja u srži njegove sestre.
Teksaška bolnica kasnije je otvorila Davidov centar — posvećen istraživanju, dijagnozi i liječenju imunoloških nedostataka.
Danas, zahvaljujući dječaku i nasljeđu koje je ostavio za sobom, sada postoje zakoni koji dopuštaju pregled novorođenčadi. Nadalje, mnoga djeca koja boluju od SCID-a rano se dijagnosticiraju i sada su u stanju voditi zdrav, normalan život.
Slavni liječnik rekao je da je “ono što nam je David dao bila snažna lekcija u mnogim područjima medicine i života”. Hvala Bogu na Davidovom životu i ostavštini!
