Zahvaljujući disciplinskoj metodi koju je primjenjivao njezin otac, ona je danas odvjetnica i spisateljica, a sada otkriva na koji način su joj odgojne kazne dugoročno donijele dobrobit.
Nedavno istraživanje o tjelesnom kažnjavanju pokazalo je da roditelji svoju djecu tuku češće nego što mislimo. Što je najvažnije, pokazalo je da je fizičko kažnjavanje nedjelotvorna metoda odgajanja.
Budući da je 73 posto djece čekalo manje od 10 minuta kako bi ponovilo svoj bezobrazluk, ovo je istraživanje potvrdilo da batine nisu najučinkovitiji način.
“Mnogi roditelji reagiraju na loše ponašanje svoje djece tako što im oduzimaju igračke, uskraćuju im druženja i šalju ih u kut. Ali, za djecu jake volje, kakva sam bila ja, nijedna od ovih metoda nije djelovala”.
Kao i mnoga djeca sa sindromom nedostatka pažnje, Renee je bila dijete koje je nestašluke pravilo iz dosade i bilo joj je potrebno da se nečim zaokupira.
“Srećom, moj otac je to rano shvatio i razvio je svoj disciplinski sustav koji je odmah dao rezultate i dugoročno mi donio dobrobit”.
Otac joj je bio visoki stručni vojni veteran i kirurg.
“Nisam baš bila sretna što sam jedina petogodišnjakinja koja je imala inspekcije sobe i koja je morala sve svoje igračke složiti prije nego što se izađe”, kaže Williams.
“Međutim, to što me je tjerao da čitam enciklopediju svaki put kad bih počela ludovati po kući – bilo je nešto najbolje što je mogao učiniti.”
“Nauči sve o tome pa ću te kasnije ispitati”
Strogi otac bi izabrao pojam iz enciklopedije i rekao: “Nauči sve o tome pa ću te kasnije ispitati”. Ovo je bila kazna u smislu da je morala odmah prekinuti to što je radila, ali je cilj kazne bio da je zaokupi i pruži joj mentalni izazov.
I djelovalo je. Osim što joj je pomogao da promijeni ponašanje, tatina metoda naučila ju je da, kad god joj je dosadno, uzme knjigu u ruke. To je, naravno, bilo često i metoda je djelovala. Postala je odvjetnik i pisac široke kulture, s mnogo “enciklopedijskog” znanja.
Još jedna dobra strana ovakve kazne, primjećuje Renee, jeste to što dijete ima kontrolu nad svojom situacijom, jer je na njemu da odredi koliko će trajati izvršenje zadatka.
Današnjim roditeljima Renee daje nekoliko ideja kako ovu metodu primijeniti na modernu djecu:
Osmislite igru traženja i ispravljanja pravopisnih i gramatičkih grešaka. Dodijelite im zadatak poput: “Pročitaj nešto o psima i nauči nabrojati i opisati pet različitih rasa”. Dajte im izazov u vidu pitanja: “Tko od vas može mami reći najviše stvari o lavovima?”.
Ako od kazne napravite vrstu igre, djeca će se zabavljati i neće se ponašati loše, ali ćete im pružiti i mentalni poticaj koji će ih osloboditi dosade, koja je uzrok nestašluka, zaključuje Renee Williams.
