A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam: teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. I ponovno vam kažem: lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« Matej 19,23-24.
No, što je Isus time mislio?
Postoje barem tri moguća tumačenja.
- Jedno koje se često naučava djeci u nedjeljnoj školi jest to da su postojala mala vrata do velikih glavnih vrata u gradskim zidinama Jeruzalema koja su korištena samo za pješački promet. Ova vrata su se zvala „iglena ušica“. Deve su ogromne životinje, i bilo bi im teško ili nemoguće proći, osim ako deva nije bila vrlo mala.
Problem s ovim je u tome da postoji malo ili nimalo dokaza da su zaista postojala vrata koja su se zvala „iglena ušica“.
- U pitanju je pogreška u rukopisima. Grčka riječ za devu je „kamelos“, ali postoji još jedna riječ, koja je vrlo slična, a to je „kamilos“. To je riječ za brodski kabel ili uže. Ove dvije riječi u izgovoru zvuče vrlo slično. Dakle, Isus je možda govorio da je za bogataša ulazak u kraljevstvo nebesko isto kao da pokušavate udjenuti ovo uže u iglu. Ili je možda u pitanju bila velika igla koja se koristi pri izradi tepiha, a konac je rađen od devine dlake.
Problem s ovim objašnjenjem jest da postoji malo ili nimalo dokaza da se u rukopisima dogodila ovakva pogreška.
- Isus je mislio upravo ono što je i rekao. On je koristio apsurdnu sliku da pokaže koliko se s bogatstvom teško usredotočiti na Boga. U stvari, drugdje u židovskoj literaturi rečena je ista stvar. Babilonski Talmud (sastavljen u 3.-5. stoljeću poslije Krista) opisuje nemoguću stvar poput toga da „slon prođe kroz ušicu igle“.
Zanimljivo je da ljudi pokušavaju ublažiti ili omekšati Isusov nauk. Možda deva može proći kroz mala vrata u gradskom zidu, pod uvjetom da je deva vrlo mala i to bez tereta. Dakle, ako bogataš možda nije bio jako bogat, ili ako je drugima dao mnogo svojih posjeda, onda će biti u redu.
Ali to nije ono što je Isus rekao.
Možda, ako je igla bila vrlo velika, a uže vrlo malo, možda samo malo veće od žice, nekako i možete udjenuti konopac u iglu.
Ali to nije ono što je Isus rekao.
Kontekst njegove izjave bogatom mladiću jest da proda sve što ima i poda siromasima, te da ga dođe slijediti.
Znači li to da svatko mora učiniti isto? Ne, ali svatko tko zaista želi slijediti Isusa treba biti spreman svoje posjede smatrati toliko malo vrijednim, da ih može izgubiti ili dati drugima zbog Isusa bez ikakve brige, pa čak i s radošću.
Bogati mladić to nije mogao. Nije posjedovao svoje stvari, već su one posjedovale njega.
Dr. Samuel Johnson, veliki pisac i moralist iz 18. stoljeća, jednom je obišao jedan luksuzni dvorac i imanje. On je u vezi toga mrko prokomentirao: „Ovo su stvari koje smrt čine teškom.“
Držati se za stvari smrt čini teškom, ali također i život čini teškim. Nema ničeg pogrešnog u tome da uživamo u onom što imamo. Ali nas stjecanje sve većeg broja stvari i novaca radi uživanja zarobljava u sustav vrijednosti koji nema veze s Isusom. Moramo biti spremni pustiti te stvari iz naših života. A ako nam je to teško – teško kao devi kroz iglenu ušicu – znamo što trebamo moliti i znamo što trebamo učiniti.
Autor: Mark Woods; Prijevod: Aleksandar J.
