Denzel Washington je možda jedna od najvećih svjetskih zvijezda, ali postoji nešto što malo ljudi zna o njemu.
Nakon što se desetljećima kupao u slavi, Denzel je objavio da je ponosni kršćanin. No njegovo putovanje s Bogom nije uvijek išlo baš tako glatko…
Denzel je rođen 28.10.1954. godine u Mount Vernonu, New York – od trena kada je progovorio volio je razgovarati s Bogom.
Njegov otac, pastor Denzel Hayes Washington je vodio pentekostnu crkvu, a njegova je majka, Lynne, imala salon za uljepšavanje u blizini njihova doma. Kada nije bio u školi, Denzel je provodio vrijeme u salonu i crkvi.
Iako je bio jako blizak s majkom dok je bio mlad, Denzel i njegov otac dijele posebnu vezu. Rekao je za novine:
„Moj otac, moj zemaljski otac, bio je ponosni pastor crkve gotovo 60 godina… Znam da se smije u raju kada vidi da je njegovom sinu dobro, zbog milosti Božje.“
No kako je odrastao, Denzel je počeo sumnjati u svoju vjeru i Božju moć.
Umjesto da dane provodi u crkvi ili s majkom, on se okrenuo ulici te je neprestano završavao u tučama. Njegova se ljutnja još pojačala kada su mu se roditelji rastali kada je imao 14 godina.
Činilo se kao da mu se cijeli život raspada.
Nikada nije bio odličan učenik te je nastavio zanemarivati školu, a ocjene su mu padale. Znajući da mora spriječiti njegovo ponašanje, Lynne ga je poslala u vojnu akademiju.
Bog je našao put do Denzelova srca
Bilo je vrijeme za sređivanje. Tijekom boravka na akademiji, Bog je ponovno našao put do Denzelova života i srca.
Denzelov „trenutak promjene“ se dogodio kada je posjećivao majčin salon:
„Napustio sam fakultet. Nisam imao prolazne ocjene. Nisam imao budućnosti… Sjedio sam gledajući u ogledalo te sam vidio ženu kako sjedi pod sušilom za kosu. Naravno, tada se uvijek javlja Božji glas.
Ona je rekla: „Mladiću, ti ćeš putovati svijetom i pričati ljudima.“
Imajte na umu da sam imao 20 godina, loše ocjene te sam napustio školu. Ona je rekla da ću propovijedati.“
Inspiriran njezinim riječima, Denzel se upisao na drugi fakultet gdje je igrao košarku te je odlučio studirati medicinu. Napokon je osjetio da pripada – ali to nije dugo potrajalo.
Nekoliko mjeseci nakon početka fakultetske godine, Denzel je shvatio da ne želi biti liječnik. Ponovno se našao na razmeđu.
Tako da, kao i milijuni današnjih studenata, i Denzel je odlučio pauzirati semestar i potražiti svoju pravu strast.
Kako bi malo zaradio u međuvremenu, besciljni Denzel se obratio Camp Sloane YMCA-u u Connecticutu. Ponuđena mu je pozicija voditelja Odjela za kreativne studije što je on prihvatio.
Stranica Camp Sloanea je opisala kako su pomogli Denzelu da postane glumac koji je danas:
„Savjetnici bi održavali predstave za djecu. Pravio sam male pjesme i rime i skečeve za djecu te bi tada to njima predstavljali. Nakon jedne predstave mi je prišao muškarac imenom Miles Joyce i upitao me: ‘Čovječe, jesi li ikada razmišljao o tome da postaneš glumac?’“.
Ta mu misao do tada nikada nije pala na pamet. U trenu mu se promijenio život.
S novim ciljem Denzel se vratio na fakultet i počeo studirati Umjetnost i novinarstvo.
Nakon što je završio preddiplomski studij, njegovi su mi glumački pokušaji donijeli mjesto i stipendiju za prestižnu američku glumačku školu u San Franciscu.
Bog nikada nije izgubio vjeru u njega
Prije nego je došao do diplomiranja katapultiran je u svijet glume. Na kratko se vratio u New York kako bi proširio vijest o svom talentu prije nego je dobio ulogu u uspješnom filmu, Carbon Copy.
Nakon te uloge, Denzel je dobio uloge u Glory, Crimson Tides, The Preacher’s Wife, Malcolm X i The Hurricane. No to su samo neki od naslova.
No Denzelov najveći film do tada, Training day, mu je donio nagradu Oscara za najboljeg glumca. Bio je to njegov najveći uspjeh nakon gotovo 20 godina u industriji.
Unatoč svom velikom uspjehu, rekao je da Bog nikada nije izgubio vjeru u njega:
„Nikada nije bilo vremena kada me Bog nije upravljao, štitio i ispravljao… Možda je bilo vremena kada sam Mu bio manje vjeran, ali je On u mene uvijek vjerovao.“
Zbog svoje veze s Bogom je blagoslovljen uspjehom i srećom.
Njegova se karijera nastavljala odličnim ulogama u filmovima kao što je Remember the Titans, te je radio na osnaženju svog braka sa Paulettom Pearson.
Nije htio da njegov posao stane na put njihovoj vezi.
Denzel je rekao da misli da parovi danas ne rade dovoljno kako bi im veza uspjela: „Živimo u vremenu – a nije na meni da ikoga sudim – u kojem ljudi lako odustaju.“
U istom članku, Pauletta je rekla da brak nije samo sreća i ruže:
„Živim s tim čovjekom. Vidim loše stvari. Vidim tužne stvari. Sve vidim. On zna da u meni ima stabilnost. To mu daje snagu, bez obzira iskoristi li ju na krive stvari. Ne mogu se toga držati. No znam da mu to daje odskočnu dasku da poleti.“
Ona zna da je potrebno biti jako hrabar kada si u braku s tako popularnom osobom.
Nakon 33 godine braka, Denzel otkriva što treba imati na umu za sretnu obitelj:
„Dvije rečenice: jedna je ‘Da, draga’, a druga je ‘dušo, ti si u pravu’. Budite strpljivi. Budite najprije dobri prijatelji. Držite se zajedno. Morate raditi na vašem braku. Oženjen sam 31 godinu, nije sve uvijek savršeno i veselo, ali ako ste prijatelji i partneri koji su posvećeni jedno drugome, onda ćete biti u redu.“
U drugom je članku otkrio važnost neprestanog rada kako bi brak opstao:
„Mislim da se samo trebate truditi. Nemojte odustati jedno od drugoga. Vi ste se obvezali jedno na drugo. Nije sve savršeno, ne traje zauvijek tako da se samo trebate truditi.“
Denzel zna da uspjeh može lako doći i proći, ali brak je veza pred Bogom – a ona ostaje zauvijek.
“Neka vam Bog bude prvi u svemu što radite”
Uz bračne savjete, Denzel je rekao da postoji još jedna stvar koju treba imati na umu tijekom dobrih i loših vremena:
„Prvo, neka vam Bog bude prvi u svemu što radite. Sve što mislite da vidite u meni i sve što sam postigao i sve što mislite da imam… sve je to dobiveno Božjom milošću, to morate razumjeti. To je dar.“
Bog mu je dao veće darove nego je ikada mogao zamisliti kao tinejdžer.
Denzel je uvijek bio omiljen glumac mnogih, ali sada njegova veza s Bogom dokazuje da on zaista zaslužuje uspjeh, slavu i priznanje.