Demonsko opsjednuće nije isto što i duševna bolest. Mnogi krivo miješaju demonsko opsjednuće s duševnim poremećajima i time nanose mnogo štete kršćanima.
”Nemojte pobrkati duševni poremećaj s demonom. Previše revnih, neizobraženih ljudi napravilo je više štete nego dobra prepoznavajući demone ondje gdje ih nije bilo”, kaže Basil Jackson, direktor Psihijatrijskog centra Jackson u Milwaukeeju.
Shizofrenija ili depresija ne moraju biti demonsko opsjednuće
Jackson je susreo puno pastora i svećenika koji su iz neznanja pogrešno dijagnosticirali duševni poremećaj, poput shizofrenije ili depresije, kao demonsko opsjednuće.
Pogrešna dijagnoza demonskog opsjednuća može imati karakteristične posljedice za nekoga tko je duševno ili emocionalno bolestan te uzrokovati snažan osjećaj krivnje i osjećaj da ih je Bog odbacio. Taj se rezultat može izbjeći upućivanjem na odgovarajuće psihijatrijsko liječenje.
Osoba koja boluje od shizofrenije može u nekim elementima sličiti opsjednutoj osobi, na primjer promijenjena osobnost, neobična tjelesna snaga, promijenjeni glas, izraz lica i tako dalje.
Demonsko opsjednuće i duševna bolest se mogu preklapati
Kao što smo već spomenuli, demonsko opsjednuće i duševna bolest mogu se preklapati. Katkad simptomi mogu upućivati samo na duševnu bolest. Ili bolesnik može početi oponašati opsjednuće.
To jest, zbog svoje duševne bolesti neki umisle da su opsjednuti i ponašaju se u skladu s time. Naivni pastori ili svećenici mogu nesvjesno poticati takvo ponašanjem potvrđivanjem da je osoba doista opsjednuta.
Prema Henryju A. Virkleru postoji nekoliko razlika između shizofrenije i demonskog opsjednuća:
Prije svega, shizofreničari često govore nepovezano, a ne profinjeno poput opsjednutog pojedinca.
Nadalje, shizofreničari vjeruju da su netko drugi, i to obično ljudi oko njih mogu opaziti.
Zatim, shizofreničari često daju iskaze za koje se može dokazati da su netočni sa stajališta vidovnjaštva i telepatije. S druge strane, izvantjelesne sposobnosti opsjednutih pojedinaca obično su autentične.
Četvrto, većina shizofreničara ne reagira negativno na molitvu, dok opsjednuti to čine.
Peto, obično ne postoje ”poltergeist” aktivnosti kad je riječ o duševnoj bolesti.
Šesto, shizofreničari često pozitivno reagiraju na odgovarajuće lijekove, za razliku od opsjednutih.
Naposljetku, egzorcizmi su obično neuspješni ili im je učinak kratka vijeka u osoba koje boluju od shizofrenije.
Pastor ili svećenik koji se osjeća nesposobnim riješiti osjetljiv slučaj duševnog poremećaja treba tražiti savjet stručnog psihijatra koji je upućen u demonska opsjednuća.
Autor: B. J. Oropeza; iz knjige ”99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju” (Stepress Zagreb)
