Demonski, duhovni napad može se zamijeniti za osvjedočenje Duha Svetoga. Evo kako možemo znati razliku.
Opravdavati grijeh
Cilj osvjedočenja Duha Svetoga jest discipliniranje. Svrha demonskog, duhovnog napada jest držanje nas u stanju bespomoćnosti i osuđenosti kada griješimo, jer svi griješimo. Prije svega, demonski utjecaj će vam reći: „U redu je i drugi kršćani to čine.“ No ovdje se trebamo zapitati jedno: „Daje li ono što činim slavu Bogu“? Ako ne daje, onda je to pogrješno, bez obzira na to tko to čini. Demonski duh će vam reći: „U redu je, jer si spašen/spašena, zar ne? Možeš opravdati grijeh, jer i drugi kršćani isto čine.“ Ovo nije osvjedočenje Duha Svetoga, nego zlog duha, jer ne možemo koristiti naša ljudska mjerila za određivanje onoga što je dobro, a što pogrješno.
Osvjedočenje o grijehu
Kada nas Duh Sveti osvjedoči, kao što piše u Ivanovom evanđelju 16, 8, osjećat ćemo se duhovno loše tijekom činjenja grijeha. Ono što je još bolje, osvjedočenje Duha Svetoga ponekad uzrokuje naš bijeg od iskušenja. No ne ako nego kada sagriješimo, Duh nas vodi prema pokajanju, kako bismo mogli biti očišćeni i imati čistu savjest. (1. Ivanova 1, 8; 10; 1. Ivanova 1, 9) Demonski duh će nas pokušati uvjeriti da smo lažni kršćani i da nema šanse da smo Božja djeca. Neprijatelj će grijeh pokušati racionalizirati, govoreći nam kako to ”svi čine”, no nakon što sagriješe, oni će osjećati sram i strah od vječne paklene vatre i to je ono što će im Neprijatelj šaputati u uho. Neprijatelj je optužitelj! (Otkrivenje 12, 10)
Opasnosti uspjeha
Čuo sam veliki broj svjedočanstava o duhovnim napadima tijekom kojih je veliki broj vjernika imao jednu zajedničku stvar: duhovni napadi došli su na njih nedugo nakon što su počinili veliki grijeh ili nakon nekog značajnog događaja koji se dogodio u njihovim životima. Što ljudi više šire evanđelje to će više nailaziti na demonsko protivljenje, što pogotovo vrijedi ako je osoba evangelik. No jednu stvar znajte: Sotona napada samo one koji mu štete. Dobro je boriti se za dobro. Ponekad, kada služba raste i kada poraste utjecaj određene crkve, odnosno kada crkva dosegne određen stupanj uspjeha, postoje određene stvari koje mogu zaslijepiti tu crkvu. Članovi crkve može smatrati da su samodovoljni, mogu postati ponosni, misleći da su oni bili zaslužni za uspjeh te crkve. Sve ovo oduzima slavu od Boga, jer istina je da smo dobili od Boga sve ono što imamo. (1. Korinćanima 4, 7) Trebamo ostati ponizni, shvaćajući da nitko od nas nije zaslužan. (Rimljanima 3, 10-12; 23) Moj vlastiti odgovor na Sotonske napade, kada me đavao podsjeća na moju prošlost, jest takav da ja podsjetim njega na njegovu budućnost. (Otkrivenje 20, 10)
Glad za Riječju
Kada smo pod duhovnim napadima, običavamo ne čitati i ne proučavati Božju Riječ, odnosno ono što nam je potrebno najviše. Kada počinimo grijeh, običavamo se držati dalje od Biblije, dok je Biblija ta koja nas drži podalje od grijeha. „Da je posveti, očistivši je kupelju vodenom u riječi.“ (Efežanima 5, 26) Svaki puta kada nam se najmanje da čitati Bibliju jest vrijeme kada bismo je najviše trebali čitati. Postoji sila u Božjoj Riječi; sila kako nadvladati, sila koja nas uči kako da budemo posvećeni, sila za osnaženje i utjehu. Ako postoji grijeh, ispovijedajte ga. Priđite Bogu čistog računa i savjesti i bit ćete bolje opremljeni za duhovne napade kada oni dođu. Ne samo da će vas grijeh kojeg niste ispovijedali držati podalje od Božje Riječi; on vas može držati dalje od molitve, a to je dvostruki udar na vaš duhovni sustav.
Osuda ili osvjedočenje?
Ako dosegnemo točku u kojoj se osjećamo kao da smo Bogu bezvrijedni, to je Neprijatelj. To nije od Boga. Osvjedočenje o grijehu dolazi od Duha, no teško opterećenje krivnjom dolazi od Neprijatelja. To pogotovo vrijedi kada osjećamo kao da smo učinili previše da bi nam se moglo oprostiti. Možemo osjećati kao da nismo kršćani, jer vidimo koliko smo mali u usporedbi s Bogom i Njegovom svetošću. Božja nam Riječ može pomoći u detektiranju uzroka naših osjećaja. Teška osuda nikada ne dolazi od Boga. Osvjedočenje i oprost dolaze. Osjećate li se užasno osuđeno? Čitajte Riječ i ondje potražite utjehu, pogotovo u poslanici Rimljanima 8. poglavlje i Efežanima 1. poglavlje. Apostol Pavao nas ohrabruje ovim riječima: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas ljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rimljanima 8, 37-39)
I dalje se osjećate osuđeno? Nadam se da ne. Ove stihove nije pisao osuđen čovjek. Nemojte vjerovati svojim osjećajima. Vjerujte onome što kaže Božja Riječ.
Ne boj se
Znamo da je Sotona vladar zračnih sila (Efežanima 2, 2) i da bi on najviše od svega volio maksimalno nam otežati živote. Job je vrlo dobar primjer kako je Bog dopustio Sotoni da od Joba uzme sve, osim njegovog života. Vjerujem da postoji dobar razlog zbog kojeg je Isus rekao da se ne trebamo bojati. Znao je našu sklonost padanju u strah. Ono što je zanimljivo jest to da u Bibliji pronalazimo 360 puta kada se sintagma ”ne boj se” ili nešto slično spominje. To znači da je svaki ”ne boj se” određen za jedan dan u godini, jer strah može doći u različitim oblicima. Možemo se bojati da nismo zaista spašeni ili da smo lažni obraćenici. Jedini strah koji je za naše dobro jest, strahopoštovanje prema Gospodinu. Takav strah je početak mudrosti, a takvu mudrost možemo pronaći u Bibliji. Ako se borite s različitim vrstama strahova, vjerojatno ste pod duhovnim napadom. Način kako se možete oduprijeti ovakvim strjelicama Zloga jest čitanje Božje Riječi i molitva. Vrijeme je da vjerujemo onome što nas uči Božja Riječ, a ne naši osjećaji. Ne možemo vjerovati našim osjećajima, no Božja je Riječ uvijek istinita, bez obzira na sve. Vjerujem da je zato Isus neprestano govorio da se ne trebamo bojati. Strah ne dolazi od Boga, nego od Sotone, jer nam Isus govori da se ne bojimo. Neprijatelj želi da živimo u strahu.
Odbjegle ovce
Ovce koje se odmaknu od Pastira ugrožavaju vlastite živote, jer postoje mnogi grabežljivci. Ljudski govoreći, Sotona je grabežljivac. Mnogi koje savjetujem vjeruju da ih je Bog napustio, da su ih napustili članovi njihovih kongregacija ili pastor. Oni možda prestanu čitati Biblije. Tijekom vremena, povuku se od svojih kršćanskih prijatelja, no upravo je to ono što Sotona želi. Tada je Sotona najopasniji. Sotona bi najviše od svega želio izolirati nas od stada. Njega Biblija opisuje kao ričućeg lava, koji luta uokolo, tražeći koga da poždere. (1. Petrova 5, 8) Vidjeli smo kako lav prvo napada izoliran plijen, jer je taj plijen najlakše napasti. Izolirani plijen izdvojen je od zaštite pastira i ostatka stada i nakon što je izdvojen, postaje laka meta. Ako osjećate da ste izolirani od stada, pazite se. Tada ste najranjiviji, jer prema Novome zavjetu, kršćanin svoj život nikada ne bi trebao živjeti sam. Zaista postoji sigurnost kada smo zajedno.
Zaključak
Ako se osjećate bespomoćno osuđeno i kao da je za vas prekasno, Bog ima dobre vijesti za vas. Sve dok dišete, postoji vrijeme kada možete vjerovati, biti spašeni i dobiti vječni život. (2. Korinćanima 6, 2) Jeste li povjerovali u Isusa? Ako jeste, možete očekivati duhovne napade od Neprijatelja, pogotovo ako dijelite Krista, no to je normalno. Dobro je biti u bitci, a još je bolje znati da smo na pobjedničkoj strani.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
